Tapkas kandjicama po mojim prstima
kljunom trazis nepostojece mrve ispod mojih noktiju
divno malo stvorenje
davni mali vrapcicu
evo tebi pjesmu pisem
jer si jedino bice koje me je iskreno
pogledalo u oci ovih dana
ugnijezdi se na mome dlanu
tu napravi sebi dom
tu sagradi sebi porodicu
svoju srecu
svoje sutra
i obecaj mi
da ces mi pokloniti makar dio
svoje srece
a ja ti obecajem
stajacu kao stijena
rukama kao najcvrscim granama
stititi te od vjetrova
od kise
snijega
prejakog sunca
eto bas ovdje
u ovom parku u kome
nalazim nekoga ko ce me iskreno
bez suvisnih iscekivanja i opravdanja
pogledati u oci
i pozdraviti klepetom krila.
Post je objavljen 03.03.2009. u 22:18 sati.