Dragi moji, nije me stvarno dugo bilo, nisam ni stigla čitati drage mi blogere. Naime, skupljamo papire za kredit, vlasnički je gotov pa možemo krenuti dalje. Našli smo tetu u jednoj banci koja radi s kreditima, teta je bila vrlo ljubazna i dala nam kamatu od 5,90 za mlade, koju iako imaju u ponudi, u istoj banci samo drugoj poslovnici nismo mogli dobiti uz objašnjenje da 'oni to nemaju' iako piše na internetu i reklamiraju na sva zvona. I vjerojatno nećemo morati plaćati životno, to je već nekakvih 60eur mjesečno manje.
Osim jurcanja za papirima, još jednom sam dobila slom živaca nakon kaj sam se po milijunti put uvjerila u nesposobnost svog direktora koji nema pojma di se diže bon 1 i bon 2, i koji ima knjigovođu koji pojma nema o dizanju bon-ova i inih papira za kredit (koji klinac??? halo???).
Tako sam se ja upustila u avanturu zivkanja i ispunjavanja zahtjeva, faksiranja i inih sranja (da prostite) kako bi dobila papir koji sam platila 290,20 kn, a poskupljenje je stupilo na snagu baš taj dan kad sam ja zatražila bon 1 (iako na internetu piše da je 120kn jeftiniji).
Naravno da je moj dragi koji je konstantno uz mene, moja vreća za boksanje: u ovom slučaju netko na kome bum se iskalila kad me raspizde, a u zadnje vrijeme je to barem 5 dana od njih 7 u tjednu. Već se i sama sebi gadim zbog toga, al jednostavno si ne mogu pomoći jer moj visok stupanj tolerancije naglo pada kad se sjetim kakvi nesposobnjakovići su mi šefovi!
Da ne duljim, na kraju krajeva danas mi je rođendan, dan koji bi trebao biti 'moj'. Jel vi znate da se osjećam strašno jadno i usrano, iscrpljeno i umorno, a sve to još zapravo nije ni počelo?
Znala sam da sam si trebala kupiti litru crnog i litru kole, onda bi mi svijet izgledao veselije!
Godinu dana starija i godinu dana pametnija?? aha...
Post je objavljen 03.03.2009. u 12:37 sati.