Marketing
Dan prvi: Nara. Dio drugi: Kofuku-ji
Već je bilo kasno popodne kad smo krenuli pješke od Todai-ji prema kolodvoru preko Kofuku-ji, još jednog starog i slavnog budističkog hrama. Usput prođosmo...
...šintoistički hram s najavom festivala koji će se održati na prvi maj (inače radni dan u Japanu).
...klasičnu japansku kućicu koja je jedini preživjeli primjerak svoga bloka.
U Kofuku-ji smo prvo požurili pogledati muzej/riznicu prije nego što se zatvori. Zbilja je vrijedi obići, unutra ima impresivnih kipova, uključujući višemetarski kip 1000-rukog Kannon. Slikavanje nije bilo dopušteno, ali ova brončana budina glava me očarala dovoljno da prekršim zabranu.
Kip je iz 7. stoljeća, a u 12. je u požaru uništeno sve osim glave koja je pohranjena u podnožju novog kipa. Tu je ostala zaboravljena sve dok je restauratori nisu našli pred koje desetljeće!
Na izlazu sam kupovala razglednice zgodnih izložaka koje nisam uspjela slikati, kad li su Nakajima i Kimura odlučili svakome od nas kupiti knjižicu/katalog sa slikama i objašnjenjima svih izložaka. Usitinu lijepa gesta... pa evo još par izložaka skeniranih iz nje. :)
Drveni reljefi 12 nebeskih generala iz 11. stoljeća.
Zvijezda izložbe, kip osmorukog Ashure, jednog od 8 čuvara budizma (od kojih je svaki predstavnik jedne od klasa/vrsta nebesnika nabrojenih u Lotus sutri).
Kip je izrađen od slojeva laka na glinenoj jezgri postavljenoj na drvenom kosturu, i potiče iz 8. stoljeća, kao jedan od ranijih primjeraka razvijene japanske budističke skulpture.
Kasnije sam u Nacionalnom muzeju u Nari naišla na rekonstrukciju originalne (kričavocrvene boje) ovog Ashure... Nekako friška boja uništi svu izražajnost.
Još šestero od 8 čuvara nalaze se u riznici (ali nisu svi istovremeno izloženi), a jedan je na posudbi Nacionalnom muzeju. No u katalogu su svi: Gobujo...
...i ostala šestorica.
Pticoglavi Karura (Garuda) očita je posuđenica iz indijske mitologije, jer bog Vishnu jaši na divovskoj ptici Garudi, a i ostali čuvari budizma većinom vode porijeklo iz Indije.
U postavi je par manjih ali impresivnih Nio čuvara iz Kamakura razdoblja, 13. stoljeće...
...kipovi naučitelja budizma iz istog razdoblja, kao što je Muchaku-bodistava, jedan od osnivača Hosso sekte budizma...
...i meni jako slatke lampe s demonima, isto iz 13. stoljeća.
Imaju staklene oči.
Kofuku-ji je i sam po sebi lijep, opet skroman ostatak nekad mnogo većeg hramskog kompleksa. Pagoda mu je druga najviša u Japanu, samo par centimetara niža od To-ji koja strši nad Kyotom (i sjajno se vidi iz vlaka kad dolazite iz smjera Osake).
Nakajima nas namješta za još jednu grupnu, Ilya u pozadini.
dotična grupna, fotografija Nakajima.
Stoje Sonephet, Ilya, Svetlana, Mario, Elena, Solange, Islam, Thantzaw, Constantin i Oscar. Čuče Chyngyz, Kimura i ja.
Nakajima obavlja svoju dužnost vodiča, okružen više ili manje pažljivom publikom.
Pagoda Kofuku-ji, snimio Nakajima.
Pogled na Kofuku-ji iz daljine, opet Nakajima.
Bogati budistički oltar u jednoj od zgrada Kofuku-ji.
Prvi Engrish na koji naiđoh, i odmah klasik!
Niz jizo kipića, možda je i malo groblje redovnika.
Golubovi.
I jezerce na kojemu je ta stijena, s neobičnom i japanskom ravnotežom modernog i tradicionalnog.
Japanske divovske vrane ili gavrani.
I još jedna japanska mješavina, tradicionalna arhitektura kršćanske crkve (anglikansko-episkopalne, piše).
Do Kyota i svog hotela smo se vratili vlakom, prolazeći kroz polja na kojima je nekoć stajala carska palača.
Post je objavljen 10.03.2009. u 16:29 sati.