Ja vam na Lupićima sanjam mace. Ovo je sequel sna od neko veče i, suprotno svemu do sada poznatom, jednako je dobar kao i prvi dio.
Dakle, u prvom dijelu, gospođica Muffin pronalazi malo žuto-bijelo pahuljasto mače stisnuto nasred ulice. Kiša pada, a ono je nježno i ranjivo poput bijelog cvijeta maslačka. Muffin iziđe iz auta i uzme ga k sebi. Iako i u snu već zna da će kod kuće dobiti jezikovu juhu zbog toga.
U drugom dijelu ona prolazi ulicom, pored nekih kontejnera, i tamo opet vidi onog istog mačića. Samo, sada su dva. Malo ih ukori, pa ih podigne k sebi, a oni se ne brane, samo mirno legnu u zagrljaj. I onda spavamo. U mekoj, bijeloj posteljini. Ona tufnasta mi je s lijeve strane i zove se Liddie. A ona na štrafte, žutih okica, ružičastog noseka i slatkih, slatkih brčića, e, to je prava šarmerica. Ona se zove Lizzie.
A to me podsjeti. Da je danas mojoj stvarnoj, ljudskoj Liddie rođić. Ona je tamo negdje i fali mi puno. Ujutro ću joj poslati poruku.
Danas se skidam s Lupića. Zbogom, Lizzie, Liddie... And thank you for the hugs.
http://www.youtube.com/watch?v=67Ih5O-_J0Q&feature=related
Post je objavljen 02.03.2009. u 12:18 sati.