počinje svakodnevica, opet, ispočetka. moram.
govorim si to od jutra. kreni. pokreni se.
a kao da me nešto gusto i ljepljivo drži priljepljenom za crnu mračnu
nakupinu koja se u meni stvorila i ne da mi da krenem.
znam da ću krenut. ispraviti ću pogrbljenost, izgladiti crtu između obrva,
navući uobičajeni izraz lica i predstavljati se onom kojom se predstavljam
i kojom me očekuju.
samo sam malo umorna već na početku.
Post je objavljen 02.03.2009. u 09:44 sati.