Eto tako vam je to bilo u početnom periodu ne slaganja sa roditeljima. Nisu odobravali moju ljubav, nisu odobravali činjenicu što više nisam htjela studirat nego radit i osamostalit se...
Uglavnom to je sve bilo jedno veliko nerazumijevanje jer sam ja tada po njihovom mišljenju bila "slijepa od ljubavi" i nisam vidjela dalje od nosa itd...
Uglavnom on je jadan na kraju bio kriv što sam se pobunila, što sam odustala od faxa... i da ne duljim...
Mislim da i od tog perioda vučem svoju najdražu bolest - visoki tlak... Očito sam bila glupa kao što sam i napisala što sam uopće dopustila da se toliko živciram. Mislim kad se sad okrenem koji su to bili jebeni problemi (ispričavam se na izrazu), ma kakvi problemi. Pojma nisam imala što me čeka. Ali uspjela sam! Mogu se pohvaliti da sam u stvarima koje sam si zacrtala i zamislila uspjela, jest da sam sad blizu bankrota ali who cares... recesija i bla bla...
što sam sve prošla proći će i to...
Uspješna sam žena, i bez faxa sam vrlo dobra u onome što radim, imam dobrog šefa, dobru plaću... ne mogu se žaliti.. dapače znam ljudi s fakultetom koji rade nešto skroz deseto i zarađuju puno manje od mene... Ali nije to sad bitno, naučila sam se izboriti za sebe, možda je i to sve bilo potrebno da očvrsnem jer nisam još ni znala što me čeka u budućnosti.
Očito sam još uvijek slijepa od ljubavi jer sam se i udala za tog čovjeka i sad je sve savršeno kao da nikad onog neodobravanja nije bilo.... čudno je to sve skupe, kako ljudi promjene mišljenje kad okrenu ploču....
Pouka svega je uglavnom - nemojte odustati i misliti da nešto ne možete, sve je moguće, vjerujte onoj koja je to prošla i prolazi još uvijek ;)
Post je objavljen 01.03.2009. u 00:48 sati.