Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/toplice

Marketing

ISUSOVA I NAŠA KUŠNJA… -uz 1. korizmenu nedjelju - 1.3.2009.

Image and video hosting by TinyPic
Svake godine na prvu korizmenu nedjelju naviješta se evanđelje o Isusovoj kušnji.
Duh odmah nagna Isusa u pustinju. Tako piše. Vremenski se i sadržajno tako nadovezuje na krštenje. U tom Duhu, u kojem je upravo priznato i proklamirano Isusovo sinovstvo (usp. Mk 1,11). on je sada u pustinji. Jasno je to izraženo. Duh ga je nagnao, bacio van, na silu. Nema tu mjesta za idilu, nego se postupa odrješito.
Pustinja je u biblijskoj predaji oduvijek dvoznačna: sad kao mjesto susreta s Bogom, potom kao mjesto čišćenja, napokon kao izraz udaljenosti od Boga, samoće i napuštenosti.
Biti u pustinji i danas može značiti udaljenost od Boga i propast, ali može biti i put koji vodi k njemu, jer je čovjek lišen svega sporednoga te je u svojem životu sam.
Četrdeset dana Isusova boravka u pustinji označuje punu, dostatnu mjeru: to je dosta - dosta je kušnje, ili još jasnije dosta đavlove kušnje.
Događaj nas vodi u bit Isusove osobe. Marko ne govori puno o Isusovoj kušnji, nego je odmah nadopunja govorom o njegovu boravku s divljim zvijerima kao i službom anđela. Na prvi je pogled to proturječno; pomnije gledajući pak autorova nakana upravo time postaje jasna.
U ovom prvom dijelu evanđelja pisac daje prvi opis Isusove osobe. Na početku je nagovijestio o komu se radi. „Evanđelje Isusa Krista, Sina Božjega" (Mk 1¸,1). Izvješćem o Isusovu krštenju dovoljno je istaknuta jedna dimenzija Isusa. On je ljubljeni Sin kojega je poslao Otac. Ova oznaka Isusova poslanja opisuje se dalje u današnjem navještaju (usp. Mk 1,14-15).
Ali Isusova osoba nije obilježena samo s„Neba". Budući da je uronjen o ljudski život, postavši čovjek, treba ostvarivati ovo jedinstveno sinovstvo, boriti se za njega, otkriti ga i usvojiti i pred ljudima ga živjeti kao Očevu poruku. Isusova kušnja sastoji se u tome da ga obrani protiv svega nebožanskoga, protiv svega što ne odgovara njegovu poslanju. Pisac odlučno naglašava: To nije privid, nego zbilja; ujedno naglašava da Isus u tome nije sam; vodi ga Duh, Bog ga štiti - kao što se može zaključiti po njegovu boravku sa zvijerima a služba anđela znači da je on izdržao u toj kušnji.

Što to znači za nas:
I nama je potrebno da od vremena do vremena budemo u „pustinji“ - u osami - oslobođeni svega drugorazrednoga – da doživimo svoju jedinstvenost i onda možemo jasnije istražiti slušamo li Božju riječ i živimo li u Božjoj blizini. Imamo li svoj cilj pred očima onda ne će nadvladati ispraznost ovoga svijeta, životne nevolje i kušnje.
Pozvani smo svoj život upraviti prema tom cilju: ostvarivati Božje kraljevstvo poslani u ime Isusovo.
Iskoristimo šansu koju nam pruža ovo ovo spasonosno korizmeno vrijeme…




Post je objavljen 27.02.2009. u 08:00 sati.