Marketing
JURE KARAMARKO
POSLJEDNJIH 50 PRIMJERAKA DO ISTEKA ZALIHA JE U PRODAJI ZA 50 KN PO KNJIZI. Knjigu možete dobiti i platiti pouzećem ako živite izvan Zadra a onda se plaća još 23 kune poštarina. I
Još jednom hvala svima od srca, hvala mojim prijateljima koji su zajedno sa mnom prošli sve ovo. Da nije njih nebi bilo ni ove knjige i nebi bilo naše prekrasne mladosti koju smo proveli navijajući za naš Zadar.
U ovoj knjizi na 122 stranice donosim vam najzanimljivije detalje i priče navijačkog života uz Tornado i uz Zadar posljednjih godina u Jazinama i na gostovanjima. Knjiga se bavi posljednjom generacijom zadarskih navijača koji su izniknuli iz legendarnih Jazina. Zbivanja koja se u knjizi intezivno opisuju variraju između 2000 do 2008 godine. U knjizi nema imena i nema slika i nije lektorirana. Nema isticanja ničijih zasluga. Cijela knjiga je jedno odavanje počasti posljednjoj generaciji navijača odgojenih u Jazinama...
Za 10-20 godina biti će lijepo skinuti knjigu sa stalaže, otpuhnuti prašinu i nanovo se prisjetiti svih ovih godina. Hvala svima na kritikama, hvala na pohvalama, hvala na onome što smo skupa stvarali, hvala za osjećaj ponosa...
UVODNA RIJEČ:
"Kada mladi naraštaji navijača, neke nove generacije zadarskih navijača jedući kokice budu sjedili u 46-om redu tribina, na sjedalu 159 (pretplata). Kada znatiželjno budu propitkivali svoje očeve kako je nekada bilo u staroj dvorani možda im se očevi sjete ove knjige. Možda je pokažu svojim sinovima i unucima jer ovu knjigu pišem njima u čast. Zadarskim navijačima I tornadovcima koji su dio „posljednje generacije“ navijača iznikle iz starih Jazina. U čast svim mojim prijateljima sa kojima sam djelio skaline istočne, za nas svete tribine. U čast svim „luđacima sa juga“ koji su godinama prije nas branili svete boje našeg grada i kluba a ovih zadnjih godina promatrali od tamo nas „posljednju generaciju istoka“. Neka knjiga bude u čast i svima sa zapadne tribine koji su se digli kad je trebalo, bili naša podrška i koji su se veselili zajedno sa nama, dijelili tugu i pljeskali našim koreografijama, zviždali i negodovali svim našim ispadima i živili sa nama ovih zadnjih godina ponosno. Neka bude u čast svim momcima čije face pamtim sa mnogih gostovanja gdje smo navijali za naš Zadar i kada nismo pitali „ide li se“ nego nas je samo zanimalo „kada se kreće“. Najljepše godine života proveli smo zajedno i te godine davali za naš grad I najdraži klub od trena kada smo ušli u jazine pa do trena kada smo napustili naš sveti hram, našu svetu istočnu tribinu i preselili u novu dvoranu.
Bili smo „posljednja generacija istoka“ i neka ova knjiga vječno govori kako je to bilo u hramu košarke. Kako smo pratili naš klub posljednjih godina. Neka ostane zapisano kako smo slavili, kako smo plakali, molili, iščekivali, sebe davali za klub i našu skupinu, za Tornado, za Zadar. Za taj osjećaj ludila i arenalina na tribini kada se za svoj grad proljeva zadnja kap krvi. Kada se pušta zadnja kap znoja i daje zadnji atom snage dok se u dvorani koja prima 3 tisuce nalazi 5 tisuća ljudi, stakla pucaju,parket se trese,tribina podrhtava a pjesma koja para uši svima jasno govori: „Mi smo Zadrani Zadar je naš“."
Zadre u slavu tvoga imena
Jure Karamarko
Post je objavljen 27.02.2009. u 00:29 sati.