Predvečerje je ušetalo zadnjim zrakama sunca kroz prozor bacajući zaigrane sjene zidovima.
Tiha pjesma vjetra provlači se krošnjama, a odnekud lagani miris ljubičica probudi sjećanja.
Da, vrijeme je da krenem.Posljednji pogled u ogledalu.
Tko si ti?
zapitam ju nečujno
velike zelene oči toplo zasjajiše
-Zar me ne prepoznaješ?
zamislila sam se začuđeno,sanjam li budna
-Bilo je davno kad smo se rastale
nastade muk, zar je moguće
plavi uvojci ukroćeni svilenom vrpcom crvene boje
zadrhte povjetarcem, i stručak ljubičica u ruci
Ponovo,tanku opnu između danas i jučer
otvorih u dubinama sebe
-Pa djevojčica zastala na vratima tvog djetinjstva
ja sam ti
a ti si ja
Kako se pojavila, nestade ostavivši osmjeh na mom licu
probudivši trenucima sreće izvezene uspomene
Post je objavljen 26.02.2009. u 13:33 sati.