Dragi prijatelju!
Morao sam ti napisatiovo pismo da ti kažem koliko te volim i
brinem se za tebe.
Jučer sam te vidio dok si šetao i
smijao se sa svojim prijateljima
. Nadao sam se da ćeš uskoro
poželjeti da i samnom tako šetaš.
Naslikao sam zalazak sunca za završetak
tvoga dana i šapnuo hladnim brezama da te
osvježe. Čekao sam. Nisi zvao. Ipak, ja te i
dalje volim.
Kad sam te prošle noći promatrao kako toneš
u san, želio sam, tako sam te želio dodirnuti.
Spustio sam mjesečinu do tvog lica. Rasula
se po tvojim obrazima kao tisuće bisera.
Pored svega, nisi mislio na mene, a
ja sam te tako želio utješiti.
Slijedećeg jutra raspršio sam briljantan
izlazak sunca u
veličanstveno jutro-za tebe. Ali, ti si se probudio kasno, a
zatim žurio za svojim obvezama, nisi ni primjetio.
Moje nebo postalo je oblačno, a moje suze bile su kiša.
Volim te, o, kad bi me samo saslušao. Zaista te volim.
Pokušao sam ti to reći u tišini zelene livade i plavog neba.
Vjetar je šaputao moju ljubav kroz drveće i prosuo je u raznim
bojama po cvijeću. Uskliknuo sam prekrasnom vodopadu da
sastavi ljubavnu pjesmu za ptice, da bi ti mogle pjevati. Oduševio
sam te sunčevim zracima i parfemom prirodnog mirisa.
Moja ljubav prema tebi je dublja od bilo kojeg oceana i
značajnija od bilo čega što je potrebno tvome srcu. Kad
bi samo shvatio koliko mi je stalo i koliko se brinem.
Moj Otac te također pozdravlja. Želim da ga upoznaš.
On se brine, također. Očevi su jednostavno takvi.
Molim te, javi se uskoro. Nije važno koliko će vremena
proći. Ja ću čekati-jer te volim.
Tvoj prijatelj Isus.
Post je objavljen 26.02.2009. u 12:51 sati.