Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/amerikanac

Marketing

Prica o jednoj klinickoj sudiji

Doktori jako vole ekperimente, i to rade gotovo svakodnevno. Bilo da se radi o novim metodama lijecenja, operacijskim tehnikama ili pak o novim lijekovima. Da bi se lijek ili nova metoda lijecenja ispitala u klinickoj studiji na bolesnicima, moraju se zadovoljiti vrlo rigorozni uvjeti, od pozitivnih rezultata eksperimenta na zivotinjama, toksikoloskih analiza, prolazne ocjene povjerenstva za klinicke studije, etickog povjerenstva bolnice i jos puno toga.

Kako bi se osjecali da imate smrtonosnu bolest, ali vas o tome doktor nikad nije izvjestio, niti vam prepisao pravi lijek. Jos bolje, ukljucio vas je u neki tajni eksperimenta bez vase volje i pristanka?

Vjerujem da gotovo svima dolaze asocijacije na Dr. Mengela i njemu slicne "doktore" koji su radili eksperimente na zatvorenicima koncentracijskih logora.

Koliko od vas je culo za slican, Tuskegee eksperiment, koji je zavrsio ne tako davne 1972?

Tuskegee je drzavno sveuciliste u Alabami osnovano 1880 godine. Tamo je od 1932 do 1972 US Public Health Service (PHS) provodio klinicku studiju na 399 crnaca zarazenih sifilisom. Cilj ekperimeta je bio pokazati kako je sifilis razlicita bolest kod crnaca jer je u dotadasnjim zapazanjima primjeceno kako bijelci imaju vise neuroloskih komplikacija , dok su crnaci imali vise kardiovaskularnih komplikacija sifilisa.
Ti ljudi su bili lokalni siromasi kojima je receno im je da imaju “bad blood” te da ih lijece zbog toga. Kako bi osigurali participiranje ispitanika, sve medicinske informacije su skrivane od pacijenata. Uz to, obecana im je besplatna zdravstvena zastita i pogrebne usluge. Sve besplatno.
Isprva su jadnici lijeceni bizmutom, zivom i neoarsphenaminom. Kasnije su dobivali svemoguci aspirin. "Znanstvenici" su pustili da se bolest razvije u punom obliku (tercijarni sifilis) od cega su umirali u mukama. Cak i nakon otkrica penicilina, sudionicima pokusa nije bilo omoguceno lijecenje. Isto tako, za vrijeme trajanje eksperimenta donesena je i Helsinska deklaracija (Svjetska zdravstvena organizacija) 1964 godine kojom se nalaze obavezni informirani pristanak u svim humanim klinickim studijama. No, ni ta deklaracija nije omela daljni nastavak pokusa.

Trebalo je gotovo 40 godina da nekom od “znanstvenika” progovori savjest i pokaje se za ucinjeno. Prica je konacno dosla na vidjelo u clanku novinarke Jean Heller. Pod ogromnim pritiskom javnosti vlada je konacno obustavila studiju i prvi put dala ispitanicima pravi lijek za sifilis. Posljedice eksperiementa su bile strasne, 28 ljudi je umrlo od sifilisa, 100 je umrlo do komplikacija sifilisa, 40 supruga je inficirano spolnim putem, dok je 19 djece je rodjeno sa kongenitalnim sifilisom.

Na kraju je sve zavrsilo visemiljonskom dolarskom nagodbom van suda. Ali je zastrasujuca prica ostala.

I sto na kraju reci?
Prica o "eksperimentu" jos i danas zivi medju crncima, i prenosi se s generacije na generaciju.
Do sada sam uvijek dobio negativan odgovor od crnaca kada sam ih pokusavao ukljuciti u trenutno odobrene klinicke studije.
Nakon sto sam cuo za ovu pricu, nepovjerenje crnaca u vladu i u nas bijelce nije za mene vise iznenadjujuce.



P.S.
Za one koje zele znati vise, preporucam roman James Jones-a “Bad Blood”




Post je objavljen 26.02.2009. u 08:36 sati.