Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vistica3

Marketing

Tenisice

Vjerujem da je većina čitatelja ovog bloga barem jednom kupovala tenisice za trčanje. Isto tako, vjerujem da ste primjetili koliko je tehnologije uloženo u izradu istih tih tenisica. Ta silna tehnologija bi trebala smanjiti rizik od ozljeda i poboljšati performanse. Pretpostavljam da ste svi ovo znali već i prije, međutim, zna li netko koliko je istraživanja provedeno da bi se dokazalo da više tehnologije, cushioninga i sl. stvarno smanjuje rizik od ozljeda ili poboljšava rezultate? Odgovor je: nula (0). Ja osobno nisam tražio odgovor na ovo pitanje, ali tražili su ga neki znanstvenici koji su imali namjeru ispitati teze iznesene u takvim istraživanjima, ali su na kraju ostali kratkih rukava jer takva istraživanja niti ne postoje. Postoje dva moguća razloga za to. Ili se stvarno nitko nije sjetio ispitati točnost navoda proizvođača sportske obuće ili su istraživanja dala rezultate koji se nisu uklapali u teoriju. (Usput, nedavno sam naletio na zanimljiv citat: "Ako se činjenice ne uklapaju u teoriju, promjeni činjenice.")
Velika većina današnjih tenisica (ako ne sve) dizajnirana je za trčanje sa doskokom na petu. Međutim, ljudsko stopalo nije dizajnirano za to. Ako mi ne vjerujete, pokušajte trčati bosi sa doskokom na petu (ovo ne bi preporučio onima koji mi ne vjeruju, a uz to su tvrdoglavi, jer bi se mogli polomiti dokazujući da sam u krivu).
Kretanjem u obući sa visokom stupnjem potpore mišići u stopalu koji su imali istu tu, potpornu, ulogu oslabe jer se ne koriste. Zbog toga bi se većina nas jako brzo umorila da krenemo trčati bosi. Bilo bi dobro u trening tu i tamo ubaciti bosonogo trčanje. Poželjno bi bilo da to bude u toplijim mjesecima i po mekanom terenu (na mekanom terenu je puno teže razbiti bocu). To je valjda najbolja vježba za trkačku tehniku, a uz to ojačavanje atrofiranih mišića u stopalu neće škoditi. Postoji dosta ljudi koji trče bosi ili u nekoj minimalističkoj obući, a većina takvih tvrdi da se riješila tipičnih trkačkih ozljeda. Možda ne lažu...
Dok sam bio mlađi često sam se kretao bos. Pogotovo u ljetnim mjesecima kad bi išao na kupanje, a nisam htio voditi računa o opremi, pa bi najčešće na sebi imao samo kupaće. Svake godine bi mi trebalo par dana da se naviknem na bockanje, a nakon toga mi ni staklo ne bi smetalo. Shvatio sam da se u zadnje vrijeme stalno krećem u nekoj obući sa debelim đonom, pa sam se obradovao kad sam došao kući za Božić i vidio da je baka počela plesti papuče. Inače, baka je lani otišla u penziju ('32 godište, radila 6 dana u tjednu po 12 sati kao kuharica), a ove zime je iz dosade, a možda i potaknuta globalnim zatopljenjem isparala par starih džempera i od njih isplela papuče. Ne znam je li netko oplakivao džempere kad ih je neki dan zatrpao snijeg. Kao što možete vidjeti na slici, papuče nemaju đona i omogućavaju simulaciju bosonogog kretanja po stanu, bez da dobijete ozebline od hladnih pločica. Uz to, od kad ih nosim, reducirao sam vrijeme utrošeno na ribanje podova.
U zadnje vrijeme tražim laganije tenisice sa manjom petom (dok baka ne nauči praviti tanki gumeni đon). Teže tenisice mi same vode nogu pri doskoku i moram se boriti sa njima da bi trčao ispravno. Kad kažem ispravno mislim na doskok kakav bi imao da trčim bos. Najviše volim trčati u "racericama" ali one imaju dosta skraćen rok trajanja što mi znatno umanjuje taj užitak.
Ne znam tko je prvi izašao sa idejom da bi tenisice za trčanje trebale biti prilagođene doskoku na petu i zašto su svi ostali veći proizvođači obuće preuzeli tu ideju. Teško da će isti ti sada mjenjati logiku jer im prodaja i ovako ide odlično, a to je u cijeloj priči najbitnije. Da krenu dizajnirati neku minimalističku obuću bez puno tehnologije, kako bi onda mogli opravdati visoku cijenu? I kako bi onda ljude natjerali da mjenjaju obuću svakih 700km? Za trkački neupućene, današnja obuća za trčanje bi se trebala mjenjati svakih 700-800 km jer nakon toga gubi performanse. Na prvi pogled to može izgledati kao puno, ali po toj bi logici trkač dugoprugaš morao trošiti više novca na obuću od dobrog dijela naših jet-seterica, jer ima ih što trče i po 1000km mjesečno (ne jet-seterica nego trkača).


Post je objavljen 25.02.2009. u 16:43 sati.