«Neki pojedinci naprosto odbace sidro i odvažnom žudnjom koja ih razlikuje od ostalih ljudi plove u daljinu, na pučinu, u nepoznato, prema izazovu neznanom.»
…Ovo reče Marta, poetična beštija koja- iako u Novoj Zemlji već odavna na snazi stoji uredba propisana od strane voljenog predsjednika, naime da je, ukratko, Marta zabranjena, a zatim da je sve vezano uz Martu zabranjeno- dakle zabranjena persona koja protuzakonito tajnim kanalima unatoč svemu i dalje nastavlja sa svojim pjesnikovanjem na području Nove Zemlje i koja, kako se čini, posjeduje neku čarobnu moć oduprijeti se volji predsjednika Nove Zemlje. Pa čujmo što nam Marta zbori s onu stranu zakona:
1) Svaki put u nepoznato himna je budućnosti. Odbacivanje sidra, raskid sa onim sada, onim što jest, posezanje za onim što još nije, a što će tek biti- pokret je u budućnost. Tako čovjek sebe stavlja pod znak pitanja, a njegova izuzetnost očituje se u tome što se sam odvažio na odgovor, dočim odgovor, dijete budućnosti, nosi pečat usuda.
2) Odbaciti ono zadano sada, zajedno sa samim sobom dovesti ga pod znak pitanja, nužan je preduvjet procjeni vrijednosti. Procjenjuje uvijek samo ono oko koje je uprto u daljinu, prema oceanu, koje u svemu, iza svega, može vidjeti ocean.
3) Čovjek koji stoji na dvije stolice raspoređuje svoju težinu. Čovjek koji je sav prešao na jednu stolicu nalazi se u opasnosti da se strovali na pod. Hodanje preko stolica, ako se je trom i težak, prije ili kasnije skončava se na podu: valja biti lagan i naučiti plesati preko stolica.
4) Uvidjeti privremenost, suštinsku zabludu svake stolice, znači uvidjeti neuhvatljivost života i njegov beskraj. Onaj koji se umori, ili je već rođen umoran, život provodi sjedeći na stolici.
5) Stolica je prijelaz. A često stolica postaje odmorištem i krevetom.
6) Za plesača preko stolica ne postoji nešto kao «sveta» stolica. Stolica plesaču nije niti odmorište, niti krevet, već prilika za novi plesni korak i odskočna daska za piruetu.
Post je objavljen 25.02.2009. u 11:20 sati.