Kliknite na play i poslusajte kako se osjecam! Ukratko: lagano iako realno to nisam, ushiceno jer to jesam, slobodno jer i jesam slobodna.
Donji post nek ostane podsjetnik na dijete u meni koje je pridalo vaznost krivim stvarima i koje je prenisko stajalo na stepenicama, sad koristim pomicne i brze se krecem.
Prvo se dogodio tren u kojem sam cula "hoces li" i bez razmisljanja rekla sam odmah "da, zelim". U tom trenu moj duh postao je jaci i veci, dobila sam znacaj.
Nakon toga je uslijedio tren u kojem sam procitala "Na kavu, kino, kazaliste, setnju ili na kraj svijeta s tobom uvijek." gledala sam polaskano i klizila dalje do "Apropo, super si smislila cijeli poklon, vidi se da si puno misli i energije bacila u to. To je rijetkost, i pokazuje koliko je taj poklon u biti poseban. Mislim da kad poklanjas, poklanjas ne samo poklon nego I svoje misli I paznju. Svaka cast! meni to znaci da mozes sa takvom paznjom zapakirati cackalicu I pokloniti mi je, I meni ce to biti vise nego da si mi poklonila ne znam sto." Zbilja sam unijela previse sebe.
A onda suze, suze od srece, suze zbog svega : "Samo pazi na svoje srce. Veliko je, pravedno i posebno, ali i ranjivo. I mislim da ima puno oziljaka na sebi."
vazno je vidjeti a ne gledati a ja sam do sad zatvarala oci.
Ukratko: ne idem kupiti poklon, necu ga ni motati. Necu pisati pismo, niti rezati tuljac. Necu otici na promociju i necu otici na tulum. Necu nista protiv sebe. Kupit cu si novi toner i ispisati stranice te tako poklonit si koji seminar. Otici cu u teretanu i upisati se, litre alkohola i loseg mirisa zamijenit cu jednom divnom veceri.
Obitelj Malenog je vec neko vrijeme lomila misli i smisljala nacine da me se pita. Nisu znali kako i postojao je strah. Nemam sakramente. Pripala mi je cast da me Mali izabrao za igru i za pratnju, da budem mu zastitnik i da dobijem vaznost u njegovom zivotu. Nisam mogla odbit i uskoro se krstimo.
Pisamce je poslao jedan koji me ocito u kratko vrijeme predobro upoznao.
Post je objavljen 25.02.2009. u 00:39 sati.