Osim vas blogera, mnoge sam drage prijatelje i poznanike opteretila pitanjima. Najgore mi je kad sam neodlucna i ne vidim u nicemu prednosti. No, dobila sam savjet da budem svoja i ucinim to u svom stilu. Vec nocima se trujem internetom i nespavanjem ALI pala je odluka i necu je mijenjati. Nadjeno je nalivpero, finog pera i nadam se da ce se vise od jednom iz njega razlivati tinta. Napisano je i pismo, nimalo romanticno vec je pisano u jednom dahu. Blizi se dan kad cu mu to sve dati. Kutiju sa nalivperom(asocijacija na pismo) zamotanu u srebrni omot, pismo napisano na biranom papiru formata kojeg cu sama odrezat a koverta ce biti tuljac(asocijacija na diplomu) koji cu sama napravit. Od kad sam prohodala govorili su da sam u stanju i pelene si sama presvuc i stoga najmanji mi je problem dokraja unijet sebe u ovaj "projekt". Kako i kad cu ga predat? Odlucila sam na promociji, tako da ni nemoram na festu. Iskreno, umjesto litre zestica bolje ce mi sjest odlazak u kino jer ce to dovest do one Boccacciove :
Najljepse je iscrtati vlastitu dusu.
Poklon cu poslozit : srebrna kutija i uz nju zavezan tuljac od koverte u koji je umetnuta crvena ruza i sve zajedno je povezano crvenom mrezom. Znam da ne zasluzuje, al to sam ja i ljubav je crvena!
A sad pismo..
Dragi Nedostizni,
Ucinio si novi korak i uspeo se stepenicu vise na zivotnom putu. Sad je tvoje postojanje dobilo i priznanje za sav trud i zudnju za znanjem. Vrijedilo je koracati hodnicima K...eve u potrazi za izazovima i odgovorima.
Sto sad?
Uspeo si se vise od petog kata i nastavi dalje penjati se. Nemoj stati na putu uspjeha, iskreno Ti to zelim.
Vise puta okrenula sam se i pozeljela naci se u Tvojoj kozi, osjetiti Tvoje misli, prozivjeti Tvoje dane jer i sam znas da sam u tome vidjela zanimljivo. Vise puta sam naglas htjela reci sve ono sto je dijete u meni pokazivalo i davalo a nije reklo. Nisam htjela nicim ugrozit uzivanje u divnom prijateljstvu i zanimljivim spoznajama. Nazovi me kukavicom zbog toga i reci cu Ti da jesam. Reci mi da sam u krivu i povjerovat cu Ti. No, nadam se da ces mi bar Ti dati glasan odgovor.
Vrijedi biti racionalan i cvrst, siguran i ozbiljan. To si Ti, na Tvoje se vrline odnosi ali se istodobno odnosi na moje mane. Kazu da razum ne bira vec srce bira i kod mene se dogodilo isto. Ne znam odgovor "zasto" niti ga zelim znati, znam samo "kad". Proslo je mnogo vremena od naseg prvog susreta do tog kobnog. Udahnula sam i pozeljela zaustaviti te ali bila sam sretna sto ces se s puta vratiti pun slika i sa Tebi svojstvenim pricama. Mislila sam da ce mi Tvoja odsutnost dati odgovore "zasto" ali nije, probudila je nova pitanja. Vec dugo i predugo razmisljam o tome i vjeruj mi, a i sam znas, trazila sam priliku da te sumnje ispoljim. Kako to nisam ucinila prije onda to cinim sad i na ovaj dan.
Ponosna i presretna zbog Tebe, uvijek. Moje se postovanje i divljenje pretocilo u ljubav, posebnu ljubav. Pokusala sam od toga pobjeci cineci krive korake i nisam uspjela, jos uvijek sam na istoj stepenici i gledam prema Tvojim visinama. Voljela bih biti Ti i voljela bih da postojimo mi. Oprosti mi sto je tako ali na ovaj dan sam to izrekla i na nacin na koji su nekada mnogi cinili.
Za dugo sjecanje na ludu mladost, ususret novim i veselijim ludostima zivota, na mene koja sam imala pitanja a nisam znala odgovor a Ti bio si knjiga u kojem se on krio.