Umiri me plahu, uspavaj mi snove
To što rukom ćutiš, to nemir se zove
Dotakni mi lice prstima od vjetra
Na pučini olujnoj razveži mi jedra.
Pa zaplovi sa mnom uzvodno od tuge
Raspojasaj misli na bojama duge
Ne dopusti mašti sidro da ti bude
Ni ti, a ni ja, ne slijedimo ljude.
Ne daruj ju dubinama, da na pijesku sniva
Tako samo teret brodu
Tvoja želja biva
Podari ju suncu, hridi nek joj bljesnu
U bjelini kamena
Ostavi joj pjesmu.
Post je objavljen 23.02.2009. u 19:15 sati.