Iz pahulja nježnih lepršaju zvuci,
s otkucajem srca miluju tišinu,
ogrlica blista u Gospinoj ruci,
utkala se svjetlost u cvjetnu bjelinu.
* * * * *
Obojen suncem, kamen svjetluca,
blagoslov neba u podne bijelo,
iz njega šiklja, u njemu kuca
kristalna voda, svjetlosno vrelo.
* * * * *
Iz Gospinih riječi propupale ruže,
miomiris rajski dušin zdenac puni,
anđeoska jata nad Podbrdom kruže,
procvjetala duga u Sunčevoj kruni.
* * * * *
Na noćnom nebu kao stada bijela,
stišću se zviježđa u oblik raspela;
Pastira svoga poznaju po glasu,
života svjetlo s dlanova mu pasu.
* * * * *
Sljubljena s mjesečinom
večernja zvona zvone,
na dlanu Djevičinom
Križevac u mir tone.
prenijeto sa: http://www.medjugorskiglas.blog.hr/
Post je objavljen 23.02.2009. u 18:03 sati.