Ne osluskuj
glasove iza vrata
sapate nepoznatih sjena
vristanja neznanih pacenika
jer oni ti dobro ne zele
od voljenog te skrivaju
od osjecanja progone
a da toga niti svjesna nisi.
Skrivaju se iza zavjesa
ispod poda tvoje sobe
iznad lustera
na plafonu risu planove
ne vidis ih jer su brzi
sklanjaju se i prije nego
pogled uputis ka njima
tvoji licni demoni.
Zalud ih molis da prestanu
tvoje molbe
za njih krivudave rijeci logike
koja kod njih smisao nema
pa te ismijavaju
trazeci nacin da te slome
da te u snovima progone
da ni u njima mira nemas.
U tvoju se kosu zapetljaju
pa ih nosis van
kada mislis da si sama
smirena i raznijezena
na suncevoj svjetlosti
oni i tada po glavi tumaraju
trazeci nacine kako da ti naude
da te pomaknu sa puta kojim hodis.
Tako vec godinama
oni pokusavaju
ti odolijevas
kao stari polutruli panj
na padini koju vjetar stoljecima siba
ti stojis
ne pomisljas da padnes.
Oni ce da padnu
oni su porazeni
jer kada kosu zavezes u rep
oni nemaju gdje da se upetljaju
kada podignes zastore
otvoris sva vrata
upalis sijalicu po noci
oni se nece imati gdje skriti
oni ce pobjeci.
Post je objavljen 23.02.2009. u 16:01 sati.