Marketing
gotovo je!
O tome kako na otoku više nema, ponavljam: nema više! veterinara, jednom drugom prilikom. 
No kako ga nema, trebalo je smislit i organizirat kako Elu popeljat vetu na sterilizaciju. (Uskoro i na cijepljenje za bjesnoću, čipiranje, vađenje punti... jer meni niko nije našao za shodno reć da nema veze ako je cijepljena u 12. mjesecu, svejedno mora do kraja 3. mjeseca opet primit cijepivo za tekuću godinu! a kad sam za čipiranje pitala dobila sam govor o stranim tijelima... ) Taman sam ljepo isplanirala put u Rijeku. Našla veta, počela se psihički spremat na ono šta nas čeka...
Kad me nazove kolegica kojoj pas skoro nije otišao u vječna lovišta te ga morala hitno vozit vetu...Slučaj je htio da to nije u Medeninom, već u Suncokretičinom lipom gradu. I tako, ukrcasmo mi u subotu ujutro sve naše bolesno (njen pas) i ono drugo, ni krivo ni dužno - blago (moja Ela i njen zec, oboje na sterilizaciju) u auto i pičimo za kontinent.
Ela je puna povjerenja krenula, radoznalo gledala kuda to idemo...
Ma da skratim za sad. Sve je dobro prošlo, ja mogu sad mirno plazit jezik kad nadobudni mladci počnu njuškat oko moje male. 
Free love, baby! 
Zločesto se osjećam, ali znam da sam donijela odgovornu odluku. Ela je put podnijela bolje nego ja, koja sam opet zaboravila tableticu za mučninu po putu. Tako da smo pas i ja dijelile vrećicu! Onu vrećicu, da! 
No, bilo je to sve previše za malu, naviknutu na svoje rute i svoj mali raj. Kad smo ušle kod veta, počela je malo cvilit. Meni počele noge klecat i usnica mi počela opasno drhtat. Bila sam na rubu da 
se prosipam. Tako smo ljepo pričekale red vani. Di sam pogledom okrznula neku sitnu ženicu u kožnoj jaknici (umjetna koža, sigurna sam)
, pic mic sređenu...Okrznem ja nju drugi put i klikne mi! A Suncokreta, ma jesi to ti!!!!???? 
I je, bila je to naša Sunčica, glavom i frizurom! I toplim, smeđim očima. Zagrlismo se nas dvije ko davno izgubljene sestre, i počnemo ćakule ko da se ne vidimo prvi put! Možda zbog toga jer sam bila preokupirana brigom oko pasa, možda zbog nečeg drugog, nisam stigla bit nervozna zbog svoje prve, nazovi tako, blog kave!!! 
Dobro, ja kavu ne pijem a i nije mi bilo do pijenja ničega, osim možda kakve žestice (Sunčić, fala ti na čokoladi! Inače ne volim kad ju se kontaminira s bilo čime, ali ova tvoja s alkoholom krcata, došla mi ko naručena, malo sam se posli crvenila, ali mi bilo lakše 
Pogodila si ti u sridu i ostajem ti dužna, ali to kad mi dođeš na poslovno doškolovanje na otok, sredimo za čas 
) No,. šta nisam kavu popila, zato sam 
palila jednu na drugu. Cigarete. Stvarno nismo stigle tračat, bar ne za pravo! No Sunčić je kavu popila. I Elu uslikala u 23,5 poze. Onda je morala ić jer je zazvonilo ono Mama umirem! zvono! No ja moram reć da sam jako sretna da sam ju vidjela i Sunčić, fala ča si došla! Sad ću se pomamit i htjet svaki dan na blog kave/cigarete. 
Ok, još moram reć da me pustila bez da mi je dala par recepata za dijetu! Svaka čast!
Ali, ubrzo je došlo vrijeme za ... Elu da se popne na stol. Ne, neću o tome. Sve je to iza nas, za sad, da pokucam o drvo, sve je dobro. Nadam se da će tako i ostat. već smo se i prošetale kratko jutros i danas popodne. Mogu reć da se ona očito dobro osjeća. Ne voli što ju vodim na lajni! Ma neće ni to zauvijek. Kod Suncokrete su slike "od prije", a kod mene evo kako je mala sad.
Još moram nešto reć! Padrenostrumu je tako žao jadne Ele da joj je prepustio svoju fotelju dok god se ne oporavi. A onda neka joj on i objasni da mu je mora vratit! 
Post je objavljen 23.02.2009. u 10:39 sati.