Odavno sam čula, a danas mi je kći
pročitala sa svog maila slijedeće:
Ako imaš redoviti obrok, odjeću, krov nad glavom,
krevet u kojem spavate,
bogatiji ste od 75% stanovnika našega svijeta.
Ako imaš nešto novca na računu ili u novčaniku,
te nešto kovanica u nekoj posudici,
ubrajaš se u 8% najbogatijih ljudi na svijetu.
Ako nisi iskusio nesreću rata ili izgubio slobodu,
agoniju mučenja ili bol gladi,
živiš ljepše nego 500 milijuna stanovnika našega planeta.
Ako možeš slobodno posjetiti crkvu,
bez bojazni od prijetnje, zatvora, mučenja ili smrti,
živiš bolje nego 3 miljarde stanovnika našeg planeta.
Ako čitaš ovu poruku, primio ste dvostruki blagoslov.
Netko je mislio na tebe i ne ubrajaš se
u dvije miljarde ljudi koji ne znaju čitati.
U starim vremenima kralj je odredio
da se nasred ceste postavi veliki kamen.
Sakrio se i promatrao
da li će netko pokušati maknuti kamen s ceste.
Trgovci i bogati kmetovi su hodali cestom,
no svi su samo zaobilazili kamen i nastavljali put.
Neki su se čak žalili na kralja,
zbog neodržavanja ceste,
no nitko od njih nije ni pokušao pomaknuti kamen.
Uskoro je cestom prolazio seljak
sa teškim bremenom povrća na ramenima.
Kad je ugledao kamen, spustio je breme na tlo
i pokušao pomaknuti kamen.
Nakon poprilično napora,
uspio ga je pomaknuti uz rub ceste.
Kad se vratio po svoju prtljagu,
na mjestu gdje je prije bio kamen
pronašao je zamotuljak .
U zamotuljku su bili zlatnici
i kraljevo pismo u kojem je pisalo
da je zlato namjenjeno onom
tko pomakne kamen s puta.
Seljak je znao nešto što većina ne zna:
“Sve zapreke su mogućnost
za poboljšanje našeg života”.
Jesmo li uvijek svjesni toga,
ili pred zaprekama zastajemo
ili čak i padnemo?
Post je objavljen 22.02.2009. u 19:47 sati.