Kada me uhvati ono moje, u stanju sam slušati istu pjesmu po desetak puta.. Točno koliko opsesije je normalno?
Što tražim? Pokušavam li uhvatiti niti? Uskočiti u vlak koji će me na trenutak odvesti negdje daleko? Možda. Većinu vremena uglavnom samo dopuštam da me preplavi. Umačem se i valjuškam u doživljaju. Ljudski fondue.
Vidiš, dragi blože, tada sam zapravo nitko i ništa. A opet, mogu sve što poželim.. Ah, filmovi u mojoj glavi.
Možda, možda, možda se zbog klavira i harmonike trenutno osjećam. Kao najsamiji čovjek na svijetu.
Post je objavljen 22.02.2009. u 19:17 sati.