Dok gledate moje težačke ruke
što lozu orezuju i njeguju
i dlanove od rada ogrubjele
pitate li se što krijem u duši
Kad mi u oku iskra bljesne
krv brže poteče a srce zadrhti
tad ruka sama pastele prima
i po papiru mi se mašta razlije
Pretačem tada snove u boje
zelena livada kao čežnja moja
plavo nebo kao nježni dodir žene
a ruža crvena – ljubav pružena
umjesto laticama trnjem uzvraćena
Kad slike postanu crno-bijele
ravnodušno primam prolazeće
ne trudim se promijeniti svijet
nego se odem s mojom lozom družiti
Post je objavljen 22.02.2009. u 14:18 sati.