Koja je razlika između Ireland i Iceland?
U jednom slovu i 6 mjeseci.
To je zadnji joke na račun situacije ovdje. Irci su skloni crnom humoru. Hoće li Irska biti za 6 mjeseci gdje je Island danas, vidjet ćemo krajem ljeta. Nadam se da neće. I ako neće, onda ju je spasilo to što je u EU i ima EUR. Ne znam što drugo....
Zemlja koja je do nedavno bila na glasu kao obećana, sada je u panici. Gdjegod se okrenem priča se o recesiji, a s jučerašnjim danom su počeli i prvi veliki prosvjedi.
Vidim naslove po hrvatskim portalima kao "Dublin na nogama" pa da vam kažem što je bilo. Ja sam se držala kuće dok gužva u centru nije prošla tako da nema ni slika ni atmosfere prosvjeda, nego ću vam probati objasniti pozadinu kako je do svega ovoga došlo. To je analiza s moje laičke strane, nekoga tko tu živi, plaća pošteno porez 3 godine i promatra što se događa, a pri tome nema veze s ekonomijom.
Prosvjed je organiziran, primarno, zbog uvođenja tzv. pension levy na plaće u javnom sektoru, ali mislim da je bio toliko uspješno masovan zbog cjelokupne situacije, a ne samo jednog novog davanja. Ne znam kako je javnom sektoru bilo do sada, ali u privatnom je to normalno. Ja stalno uplaćujem tako nešto za penziju od brutto iznosa svoje plaće i to je na dobrovoljnoj bazi. No, ako ne uplatim, u starosti sam osuđena samo na malu državnu penzijicu što ne dolazi u obzir. Koliko uplatim ja, toliko mi uplati i firma (naravno da postoji gornja granica) i kako će to funkcionirati, ovisi od firme do firme. Činjenica je da je vrijednost fondova pala s recesijom, ali na to gledam kao na nešto dugoročno pa se ne zabrinjavam. U krajnjoj liniji, ulaganje u bilo koji fond je rizik. Meni je bitno da je taj rizik moj izbor. Ljudi zaposleni u javnim službama, nemaju izbora i ovo davanje osjećaju kao sniženje plaće. To je potaklo preko 100.000 ljudi da jučer izađe na ulicu.
Kako je došlo do uvođenja novog davanja?
Vlada je zaključila da mora uštedjeti jer će imati puno manji prihod nego lanjskih godina. Odlučili su bez suglasnosti sindikata da ove godine neće dati uobičajene povišice i da će udariti tzv. pension levy na sve plaće javnih službenika. Pension levy će im donijeti uštedu od 1.4 milijarde. Davanje je progresivno prema razredima plaća, ali, ruku na srce, ne čini mi se pravedno. Razred od godišnje plaće 15.000 € (ne znam kako se preživi s tim u Dublinu) će uplaćivati 3%, a onaj od preko 300.000 € 9.6%. S obzirom na cijene, mislim da nekome tko prima godišnje 15.000 €, iznos od 450 € puno više znači, nego 28.800 € onome tko prima 300.000. Još mi se čini veća nepravda između onih u najvišem razredu i onih koji imaju plaću npr. 65.000 € i morat će izdvajati 8.1% (5265 € na godinu). Ovo su brutto iznosi jer se za uplate za penziju dobiva povrat poreza ovisno o tome u kojem poreznom razredu je plaća. Oni s 15.000 ne plaćaju ništa, a ovi ostali koje sam spomenula će dobiti 41% natrag što znači da progresivan porez, nosi i progresivan povrat. Drugim riječima, najviše će promjenu standarda života osjetiti oni srednjih plaća. Mislim da je tu sindikat morao odigrati drugačije i probati zaštiti one s manjim primanjima. No, vjerojatno, nisu htjeli preuzeti odgovornost za ovakvu odluku pa je bilo lakše otići sa sastanka s Vladom i ne složiti se s ničim. I Vlada i sindikati su se našli u novoj, teškoj situaciji na koju su nenavikli. Bilo je jednostavno živjeti s dosadašnjim velikim državnim prihodima, ali treba sada znati poslovati....
Pension levy nije jedino što ljuti i uznemirava ljude. Situacija ima kompleksniju pozadinu.
Irska je imala povoljnu poreznu politiku gledano sa strane poreznih obveznika. Kad sam uspoređivala s Njemačkom i Francuskom, razlika u netto plaći je bila jako velika zbog puno manjih poreza u Irskoj. Očito državi nije bilo potrebno ubirati više iz tog izvora jer su dobivali iz nekog drugog.
Velike korporacije su plaćale samo 12,5% poreza na dobit i to je bio jedan od glavnih razloga zašto su otvorile sjedišta za EMEA-u baš tu. Unatoč niskom porezu, priljev u državnu kasu od takvih je bio pozamašan. Drugi veliki prihod koji se sada znatno smanjio bio je onaj od građevinske industrije. Irci su jedna od nacija koja radije kupuje nekretninu, nego žive u najmu, a odjednom je usto navalio i veliki broj imigranata i povratnika koji su trebali negdje živjeti. Hoće li imigrant unajmiti stan ili kupiti, nebitno je. Puno novih stanova je trebalo izgraditi na brzinu. Cijene su doslovno poludjele, a što su više bile cijene, država je ubirala više poreza u tom sektoru. Realno, cijene su bile nerealne. Ne može jedan Dublin imati cijenu kvadrata kao Pariz. Dublin nije Pariz i to nikada neće biti. Cijene najma su bile visoke tako da su najmodavci zarađivali jako lijepo i otplaćivali kredite. Znam osobno ljude koji su mjesečno trošili svoju plaću i nekada čak išli u minus, a prije 2 godine su kaparili po 2 - 3 stana u izgradnji i dignuli kredite vjerujući da će se trend rasta cijena nastavit. Mene su uvjeravali da napravim isto i više sam nego sretna da ih nisam poslušala i odlučila se na najam jer bih sada sjedila i plakala koliko su cijene nekretnina pale. Mnogi takvi sada okrivljuju vladu što ne mogu otplaćivati kredit i što su izgubili na ulaganju. Ali, ja s takvima ne mogu suosjećati jer je to rizik businessa i kao sa svakim ulaganjem, odluka je na ulagaču hoće li ući u taj rizik ili ne.
Kolikogod su te velike cijene nekretnina punile državnu kasu, toliko su i vukle povećanje troškova života i rast svih ostalih cijena pa tako i visinu cijene radne snage. Kažu da je Irska radna snaga postala jedna od najskupljih u Europi. Nitko se tu nije mogao poigrati s devalvacijom valute jer Irska ima EUR pa nije bilo moguće na taj način smanjiti cijenu troškova za strane firme kojima je domaća valuta US$. Velikim firmama je mali porez od 12,5% prestao biti privlačan budući da su im troškovi postali veliki i odlučile su otići u neke jeftinije krajeve. Npr. Dell je u siječnju najavio zatvaranje tvornice u Limericku i preseljenje u Poljsku. 1900 ljudi malog grada Limericka će dobiti otkaz. Još kad se uzme u obzir sve ostale firme koje su radile tamo za Dell, zatvaranje tvornice će uzrokovati otkaze i u mnogim drugim firmama.
Eto, prihodi od firmi koje odlaze i prihod od građevinske industrije su 2 dijela prihoda državnog budžeta koje ja vidim kao glavne uzroke potrebe za rebalansom.
Da bi se budžet popunio na neki drugi način, prvo je s početkom ove godine uvedeno svima davanje od 1% na plaće do 100.100, a 2% na plaće više od toga. To, uz još neka druga davanja (npr. 10 € na svaku avionsku kartu, povišenje plaćanja parkinga...) očito nije bilo dovoljno pa je Vlada uvela ove nove mjere u sektoru kojega kontrolira.
U cijeloj ovoj situaciji, ulje na vatru dolijevaju razne afere koje otkrivaju velike malverzacije s novcima i većinom se prije ili kasnije vidi da su imale veze s ulaganjem u građevinsku industriju.
Glavna afera je trenutno oko Anglo Irish Bank gdje su se ljudi u vrhu poigrali s ogromnim iznosima € tako da su sebi davali ogromne zajmove, a to nisu prikazivali u godišnjim izvještajima. Svaki dan se klupko sve više odmotava, otkrivaju se i nove malverzacije, a iznosi o kojima se priča se penju sa prvih nekoliko stotina milijuna na milijarde. Budući da je država nacionalizirala Anglo Irish Bank čim su se otkrile prve pronevjere, svi koji su uložili u dionice (mnogi kao sigurnost za penziju) su izgubili, a krpanje troškova će spasti na leđa poreznih obveznika.
Paralelno s tim na naslovnicama novina će se vidjeti zamolba jedne od žena bogataša kojem se trenutno sudi za pronevjeru nekakvih 20 milijuna € (ne pratim) da ostavi njezinu obitelj na miru (razumijem) i njezin zahtjev pristupu blokiranim računima jer joj treba 4000 € tjedno za vođenje kućanstva (ne želim razumjeti). Prosječna mjesečna plaća u Irskoj je oko 2000 € na mjesec. Može se pročitati i kako mnoge obitelji sve više kasne s uplatama školarine u privatnim školama te kako je neka penzionerka verbalno napala u dućanu CEO jednog osiguranja koje ima veze s aferom Anglo Irish Bank.
Kao što rekoh, cijene nekretnina su znatno pale zadnjih godinu dana, cijene najma stanova također, puno novih stanova zjapi prazno. Čula sam čak za ponudu da se uzme stan u najam te nakon 3 godine odluči hoće li ga se kupiti. Tko se odluči, sve uplaćene najamnine od 3 godine će se računati kao depozit za kredit.
Što se zabave tiče, vidim sve češće cijenu piva 4€ za pint, a bila je do sada 4.5, barovi i restorani spuštaju polako cijene i reklamiraju se s tim na sve strane. Ove godine još nisam nijednom imala problema s hvatanjem taxija, a sigurno ih se broj nije povećao.
Privatnici koji su do nedavno morali odbijati poslove koliko su ih imali, sada se moraju potruditi za osvajanje tržišta pa vidim da dobivam puno više letaka s ponudom obavljanja raznih usluga.
Paolo je zatvorio dučančić s talijanskim proizvodima. Bio je malo preskup, ali sam voljela kupovati tamo.
Puno ljudi u privatnom sektoru je izgubilo posao.
Dublin bus najavljuje štrajk sljedeću subotu zbog najavljenih otkaza, u inbox mi stiže manje ponuda za posao i čine mi se lošije nego prije, ali kako ih nikada nisam ozbiljno proučavala, niti dogovarala intervjue otkad sam došla ovdje, ne mogu tvrditi sa sigurnošću. S druge strane, svi ljudi u IT-u koje znam da su izgubili posao, našli su drugi, ali vidim trend "drži se onoga što imaš" pa tko ima posao ne traži baš rado drugdje.
Parlament je stopirao dodjeljivanje stalnog boravišta i uzeo zakon na ponovno razmatranje. Tko ga je mogao ove godine dobiti (ja), dobit će automatski sve jednake uvjete, ali na godinu dana uz prilaganje potvrda da je osoba stalno zaposlena. I tu ih razumijem. Uz to su već i nešto prije uveli obavezu da se oni koji su izgubili posao moraju javljati svaki mjesec za dole da bi primali pomoć. Naime, prije su se morali javljati puno rjeđe i navodno je puno radnika građevinske industrije otišlo doma (puno u istočnu Europu - Rumunjska, Poljska), radili su tamo, primali pomoć od Irske i dolazili na koji dan kad su morali udariti pečat....
To vam je trenutna slika Irske. Kako će ići dalje, vidjet ćemo. Hoće li Irska biti za 6 mjeseci ono što je Island sada, vidjet ćemo. Stanje u svijetu je takvo da se ništa ne može prognozirati ni na 6 dana, a kamo li na 6 mjeseci. Korak po korak.
Ja o svemu tome mislim da će svatko tko je vrijedan, voljan raditi i ima znanje, preživjeti sve recesije i depresije. Naravno, bit će malo manje putovanja i zabave nego prije, ali sve će to proći i doći na svoje prije ili kasnije.
Ovo je bio pogled na Irsku iz Irske, ali ima jedna stvar koju ja gledajući Hrvatsku iz Irske, ne mogu razumjeti. Kako to da se naša Vlada ne uznemirava i kaže da Hrvatska nije u recesiji ako je jedna Irska koja ima puno više novaca u panici? Bit će da je naša Vlada navikla živjeti u minusu ili je Hrvatska, možda, postala obećana zemlja.
Post je objavljen 22.02.2009. u 13:29 sati.