Oštre uze teške torbe na desnome ramenu do zadnjeg kata presjekle su kolanje.
Zadižem rukav i gledam zviježđa krvavih točkica na masnoj koži.
Ne nestaju satima.
Polkadot šokiranog tkiva.
...
Postavljam krom stajaće lampe. Izvlačim im i zakrećem glave,
da dramatično munchovski nekako
vrište svjetlost
da ližu uglove večeri
Let us go then, you and I,
When the evening is spread out against the sky
Like a patient etherised upon a table
...
Pijem vino sam gledam šiblje iza stakla u noći pod kišom uvlačim dim
...
postoji samo jedan trenutak a to je
ovaj sad i
ovaj sad i
ovaj sad
Post je objavljen 21.02.2009. u 22:23 sati.