Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/bolimozak

Marketing

Sjaj i bijeda kolumnista

(now playing: Dead Man - From A Window)

Jedan moj prijatelj, iako nije desničarski nastrojen, često zna imati tvrde i radikalne stavove. Primjerice, kako riješiti (konstantne) sukobe na bliskom istoku? Njegovo rješenje je prilično jednostavno - spaljena zemlja. Lansirati na daj dio zemlje par nuklearnih bojevih glava i eto ti mira (doduše, uz poveće kolateralne žrtve). No, jedna od njegovih teorija (meni daleko prihvatljivija) je o podobnosti izlaska na izbore. Prema njemu, ne bi svako trebao imati pravo glasa, već samo oni "inteligentni". Tek nakon položenog IQ testa koji govori da je (nad)prosječna, osoba ima pravo izaći na izbore. Da, intelektualni snobizam je ovdje uzeo maha. Ali, da ideja ima barem malo smisla, ima. Doduše, ja bih prije tako nešto davao političarima (uz psiho testove) prije početka političke karijere. I periodično tijekom karijere. Na tjednoj bazi.

...

Stvarno mi pozli kad uhvatim novine, a bogami i internet portale - u svrhu ubijanja vremena. Pročitam tako dnevne, tjedne kolumne, blogove (polu)poznatih i udaram se u glavu (kad već ne mogu autora) u kombinaciji osjećaja nevjerice, prijezira i razočaranja. Slično ovom mom (radikalnom) prijatelju iz uvoda, smatram da su inteligencija, ideja i znanje nekakvi osnovni preduvjeti za razne stvari. Za pisanje, primjerice.
Gledajući u prošlost, svaka ideja, proširivši se među masom, prelazi prije ili kasnije u parodiju same sebe. Kad je onomad Gutenberg (Johann, ne onaj Steve što je glumio u Policijskoj akademiji) izmislio tiskarski stroj, nije očekivao da će, u konačnici, najtiražnije tiskovine biti najveće smeće. Ili, da će svaka (polu)pismena budala htjeti ostaviti svoj trag u vječnosti... preko bloga. U Lijepoj našoj 10% stanovništva ima blog i pretpostavlja da, kroz taj komunikacijski kanal, može svijetu nešto poručiti, naučiti ga ili zabaviti. Oh, istine li nepobitne! No, koliko to moj gorespomenti prijatelj želio, takve se stvari ne mogu ograničiti... i svi su pisci i/ili kolumnisti. U tu skupinu, ironično, i sam spadam. No, tvrdoglavo sam sebičan i subjektivan, te stoga ne mislim sebe kritizirati.

Ajde, dobro, neka se plebs osjeti dijelom intelektualne "elite"; vrlovrijednih novinara, sedme sile. Tko hoće, neka piše; tko to želi čitati, neka čita. Ovce site i gerberi na broju. No, ono što me zaista truje i sablažnjuje su blogovi najbitnijih sinova i kćeri Lijepe Naše - blogovi/kolumne selebritija. Zamišljam si tamo nekog urednika tPortala, indexovog Bloger servisa, javno.hr-a. Ili čak Večernjeg. Taj neki imaginarni gospodin, vraćajući se s služenog ručka (koji je protekao u znaku crvenog mesa i masne brade) u liftu iznenada doživi epifaniju! Obasjan svjetlom spoznaje, pomisli: "Zašto ne bih, kako u korist povećanja kako čitanosti tako i zanimljivosti portala mog jedninog, uposlio neku vječnu zvijezdu domaće estrade/javnog života da piše kolumnu/blog?! Recimo... Anđu Marić! Jednog uzora mladih poput Josipa 'Mad Dog' Radeljaka? Da! To je put ka uspjehu!". Blago čitateljstvu! U svrhu prepoznavanja kvalitete celebrity blogera/kolumnista, izvukoh ja moje favorite:

Anđa Marić (http://tportal.hr/andja)
Nekoć davno, dok je svijet još bio mlad, postojala je jedna djevojka koja je pila sok na reklami. Malo po malo, postade od nje pjevačica (slabašnog glasa u slabašnom bendu), a od pjevačice zatim i domaćica. Današnja domaćica je tportal-ova blogerica, prepuna izvrsnih zapažanja o svijetu oko sebe, začinjenih filozofijom, adrenalinom, trilerom i suspensom. Tako, srećom, znatiželjnici mogu saznati interesantne dogodovštine kako je autorici novi Blackberry pao u WC školjku, što ona misli o Nini Morić i kako se, pri povratku u Zagreb, počastila kobasicama. Jasno, sve u standardnoj slobodnoj formi, neopretećenoj gramatikom. Instant klasik (sjetite se, u Lijepoj našoj je instant klasikom postao autobiografski roman bivše pjevačice, sad domaćice).
Faktor dosade: 70%
Faktor besmisla: 10%
Dobre strane: Kao da slušaš susjedu koja je, iz dosade, došla na kavicu pa prepričava sve naširoko i nadugačko. A ti imaš vremena.
Loše strane: Koga to uopće zanima?
Karakterističan ulomak: "Ipak, grižnju savjesti ne mogu otjerati tek tako, pa sam si pod tim izgovorom naručila glomazan sendvič od tune."


Pepeljara blog (http://blog.vecernji.hr/pepeljara)
Ovaj u svijetu priznati i popularni blog vodi novinar, prevoditelj i publicist s dugogodišnjim iskustvom, Marko Fančović. Rekao bi čovjek: "sjajno, da vidimo što on ima za reći!". No, on unatoč svojem velikom iskustvu, reducira opis sebe na zakletog pušača, čemu i posvećuje blog. Da, blog o pušenju, pravima pušača, pušačkim gadgetima, poznatim pušačima i ostale razgranate teme. No, od samog bloga interesantniji su komentari - standardni oblik internetskog "flejmanja" i "trolanja". Iako postoji stara izreka da je "internetska svađa poput specijalne olimpijade jer čak i kad pobjediš, svejedno si retardiran", čitateljima Pepeljare to ništa ne znači. Strastveni pušači traže svoja prava dok antipušači traže svoja prava na čist zrak - usput se proglašavajući maloumnima, nacistima, idiotima i sl. Uz uvijek iste argumente, naravno.
Faktor dosade: 60%
Faktor besmisla: 80%
Dobre strane: Ne osjećate se toliko loše što ste pušač, a i uvjek možete pratiti svađe u komentarima.
Loše strane: Cijeli blog o pušenju? Što je iduće? Velika ilustrirana enciklopedija pušenja?
Karakterističan ulomak: "Drugo pitanje je kakav bi učinak predsjednik koji očajnički želi cigaretu a pokušava prestati mogao imati na vaš i moj očekivani životni vijek. Obamina čelična mirnoća je sad jedna od najvećih jačih strana ove države. Ako mu je potrebna pokoja cigareta da bi je očuvao, dodajmo mu pepeljaru, ponudimo mu vatre i okrenimo pogled na drugu stranu."


Luka Nižetić/Ivana Radovniković/Jacques Houdek/Ivana Kindl... (http://www.bloger.hr)
"Sve su zvijezde na blogeru", slogan je bloger.hr servisa. Ima li veće, nepobitnije istine od toga? Teško. Uz jednog (muškog Antoniju Šolu) Luku Nižetića, tko je tamo neki Robbie Williams? Ivanu Radovniković nema smisla uspoređivati ni s kim, ona je unikatna zvijezda, nenadmašnog sjaja. Zahvaljujući bloger.hr-u, sve o našim zvijezdama (samo, gdje je Nera 'doli na rivi sam' Stipičević?!) možemo saznati iz prve ruke; upoznati ih, naučiti nešto od njih i dobro se zabaviti. Hvala ti blogeru!
Faktor dosade: 70%
Faktor besmisla: 60%
Dobre strane: Jacques, volim te i želim znati sve o tebi!
Loše strane: Jacques, volim te i želim znati sve o tebi!
Karakterističan ulomak (s bloga Ivane Kindl): "Dragi blogeri, s velikim veseljem objavljujem da je gospel album konačno vani i nadam se da će one koji ga budu slušali razveseliti i "dignuti " jer inače na gospel mjuzu reagiram tako da se sva ježim, plače mi se od sreće i diže mi se adrenalin"


Lateralus blog (http://blog.vecernji.hr/ella)
Blog nekoć pozat kao "Dnevnik jedne partijanerice", pod glavnim uredništvom mlade (pomislio sam ovdje upisati neku imenicu, ali se ničeg nisam mogao sjetiti) Elle Dvornik. Uzor mladih širom svijeta, draga Ella na oštrouman, produhovljen i interesantan iznosi svoja gledišta o svijetu oko sebe. Iako mlada godinama, njezina mudrost je stoljećima stara! Čitajte, djeco, njezin blog i otkrijte kako se pravilno ponašati, formirati i istaknuti svoje prave vrijednosti. Poput, recimo, bivanje djetetom poznatih roditelja.
Faktor dosade: 60%
Faktor besmisla: 80%
Dobre strane: (Trudio sam se nešto napisati, ali nije išlo)
Loše strane: Ella Dvornik
Karakterističan ulomak: "Kad smo ljubomorni na druge, izmislit ćemo laži samo da bi se osjećali bolje sami sa sobom. Ako vam se dečko dopisuje sa “superzgodnom frendicom” reći ćete :”joj, e, znaš kaj sam čula o njoj, preloše, sere po tebi iza leđa, kak se možeš družit s njom, ona je takva kučketina"


Pitam vas (http://josip.radeljak.javno.info/)
Josip Dikan Radeljak? Does this ring any bells? Da, riječ je o gospodinu poznatom kao poduzetnik (jesi li primjetio, dragi čitatelju, koliko je puno tih nedefiniranih poduzetnika u Lijepoj našoj). I, usput, kao bivši muž bivše pjevačice/voditeljice. Možda ste primjetili da se priča o razvodu ovih ljudi sporadično, u obliku vjestica, pojavljivala donedavno u medijima. Uglavnom, dotični gospodin, u istoj maniri poslovične zen-smirenosti koju je pokazivao tijekom razvoda, piše svoja zapažanja o bivšoj supruzi. Štivo vrhunske kvalitete. U zadnjem tekstu ovaj zapaženi kolumnist postavlja pitanja o radu sudova, njivoj korumpiranosti, zagušenosti, nekompetentnosti i sl. Uzmemo li u obzir da čovjek nikad nije podnio tužbu, fascinantno je koliko razumije pretrpanost sudova. Bravo, Josipe! Kiklopa i za tebe! Odnosno, kako netko u komentarima reče: "tko o čemu, kurva o poštenju".
Faktor dosade: 92%
Faktor besmisla: 90%
Dobre strane: Pomalo je komično koliko su tekstovi loši.
Loše strane: Ako je dotični gospodin krenuo pisati "kolumnu", tko je idući. Budućnost ne djeluje svijetlo...
Karakterističan ulomak: "Frustracije koje nosi jadna Vlatka još od svog rođenja, napuštena od roditelja, u zabitom selu, uzeo sam kao razlog da je prigrlim i od nje napravim pitomo biće i to u jednom od najtežih momenata mog života poslije teške tragedije tj. pogibije moje voljene Ene. Nažalost moja namjera da snagom mog životnog iskustva i voljom vratim Vlatku iz polupodzemlja i ulice na pravi put (očito zbog moje osobne krive procjene), potpuno je propala i tu za moju krivnju nema opravdanja!"


...

Jedan moj prijatelj (nekoć i radni kolega) je imao simpatičnu izreku koju je koristio vezano uz poslovne probleme. Rok je na izmaku, posao nije dovršen, pritisak direktora i šefovlja raste, a izgledne su i situacije kupčeva odustajanja, poništenja ugovora, penali... i što sve ne. E, u takvoj situaciji, moj kolega je znao reći (s onim bespomoćnim osmjehom popraćenim klimanjem glavom u nevjerici): "Bit ćemo u novinama..."

U biti, nije to ni tako teško. Plasiraš susjedu motiku u čeoni režanj (lobus frontalis) i eto te u novinama. Ili počni pisati kolumnu za neke novine; samo se javiš i, sudeći prema kvaliteti postojećih kolumnista, primit će i tebe, dragi čitatelju. Bez obzira znaš li uopće pisati i imaš li o čemu pisati. Ispada da nije bitno.

Za razliku od plebsa "ufuranog" u pisanje i ovih pseudo-novinara dnevnih listova kojima je zadatak kopipejstat nevažne informacije o slavnima, pisati za crnu kroniku ili (u najboljem slučaju) pisati o nedavno održanoj smotri stočarstva (gdje je posebnu senzaciju izazvao bik Mudonja, najdeblji u okolnih 30 sela i naselja gradskog tipa), kolumnisti su, kao, krema. Redovito objavljivanje, osobni stav, specifičan stil... Zaključak, u većini slučajeva, je: muda labudova. Naklapanja, grčevito držanje za nekakve prevaziđene teme (veza pijanac-plot); smeće. Čak i stil često bude prozaičan i dosadan. Malo koga pročitam bez da se hvatam za glavu (Dežulović, Tomić, Lovrić, Pavičić...), a gomila drugih... uh. Slijede favoriti:

Tjedna inventura - Milan Ivkošić (Večernji list)
Gospodin Ivkošić kao teme svojih kolumni uzima cijeli sijaset tema. Igrom slučaja, sve se teme mogu reducirati na to da, ukoliko ne uvidimo nepogrešivost Crkve, ne razmišljamo o hrvatskoj ideji samostalnosti i dnevno se dvaput ne prekrižimo pred akcijskom figurom blaženog gospodina Stepinca, podbacili smo kao osobe. Gospodin Ivkošić izvor svakog zla vidi upravo u nepoštivanju navedenih stvari (i duhove komunizma koji i dalje žive i sabotiraju Hrvatsku). I, naravno, najdraže mu je ljude nazivati komunistima i boljševicima. Koji, poput ljudi-guštera, iza kulisa vladaju svemirom i
samo čekaju kad će uhvatiti priliku u potpunosti upropastiti Lijepu Našu.
Faktor dosade: 30%
Faktor besmisla: 40%
Dobre strane: Pa, ako ste konzervativno-klerikalnih pogleda na svijet...
Loše strane: Ovaj, mi smo u 21. stoljeću...
Karakteristični ulomak: "Istina, danas nema suđenja Stepincu. Ali ima suđenja generalima i državi i radništvu i vjerskim osjećajima i tradicijama. Ima rasprodaje nacionalnih bogatstava i podaničkog odricanja od suverenosti. No Crkva baš nijednom nije ušla u sukob s vlašću u kojem bi se sudbinski odredila prema budućnosti hrvatskoga naroda s alarmantnim porukama o zatiranju hrvatskoga vjerskoga i nacionalnoga bića te očiglednog izumiranja naroda."


Ljubav na asfaltu - Jelena Veljača (Jutarnji list)
Mala Jelena traži ljubav u groznom muškom, asfaltiranom svijetu i željne čitatelje Jutarnjeg petkom uredno informira o tome. Kako smo onomad u školskim knjigama učili o "odjecima renesanse/francuske revolucije/drugog svjetskog rata u Hrvatskoj", tako sad, čitajući ovu kolumnu imamo prilike učiti o odjecima chick-lit-seks-i-grad-dizajnerske-cipele trenda u Hrvatskoj. Prilagođeno, dosadno, zakašnjelo i konfuzno. S posebnim poklonom: prepričavanje ("dragi dnevniče") događaja što su se cijenjenoj kolumnistici u proteklih tjedan dogodili.
Faktor dosade: 80%
Faktor besmisla: 80%
Dobre strane: Vjerojatno se netko može prepoznati u ovome, pa mu bude lakše...
Loše strane: Zauzeće cijele stranice petkovnih novina (na uštrb, recimo Hashija, Sudokua, Kakuroa)
Karakteristični ulomak: "A danas? Zašto me danas do ruba ludila može dovesti svaka sitnica? Zašto me IZLUĐUJU vozači koji tek na puno zeleno mjenjač stavljaju u brzinu? A zašto se Željka mora baš uvijek posvađati s konobarom zbog jela? Zašto Monika unaprijed viče svom dečku: “Zaveži se pa me tek onda nazovi, ne podnosim ono pištanje, ništa te ne čujem”, kao da je pogreškom stisnuo gumbić za aktiviranje atomske bombe? Zašto sam se prošli mjesec rasplakala kad su mi donijeli pogrešna vrata za ormare? Odbijam vjerovati da je histerija u ženskoj prirodi."


Jutarnja propovijed - don Živko Kustić (Jutarnji List)
Tko je don Živko? To je utjelovljenje (pristrane) Wikipedije. Zanima vas, recimo, koji je princip rada nuklearne elektrane? Ili, osnovne činjenice o mejozi, izradi doboš torte ili nešto o šošonskim poglavicama? Bez brige, to je dnevni jutarnji kolumnist koji će vam, kroz prizmu 2000+ godina starog zbornika mitova, objasniti sve. U detalje. Natenane. I još ćete se bolje osjećati; kao nakon odgledane epizode Oprah showa. Doduše, don Živko nije dovoljno potkovan kao Ivan Miklenić (sjetimo se samo njegovih propovijedi o "onom božanskom" u rukometašima, ili o pokvarenosti i sveprisutnosti sotonističkih komunista), ali sve ima u malom prstu. Izgubljene duše će prigovarati poradi objavljivanja njegove doktrine u dnevnom tisku, no prosvijetljeni to razumiju. Koristim još priliku da skrenem pozornost i na rabina Kotela Da Dona; sveznalicu za one koji još čekaju pravog mesiju. Ne brinite se, moderni proroci! Svi vas čitaju!
Faktor dosade: 50%
Faktor besmisla: 70%
Dobre strane: hej, čeka me raj!
Loše strane: pomalo je u raskoraku s modernim svijetom i znanošću
Karakterističan ulomak: "Čovjek ne mora znanstveno znati kako je i kojim je redom sve stvoreno, ali mora znati da je sve stvoreno za njega, za čovjeka - da je sve što postoji Božji dar čovjeku - da je napokon svaki čovjek, i svako dijete, važnije od Sunca, Mjeseca i svih zvijezda."


Dnevnik s margine - Ivan Zvonimir Čičak (Jutarnji List)
Eh, ovo je kolumna jednog helsinškog borca za ljudska prava, za ženska spisateljska prava, ponosnog vlasnika najljepšeg ružičnjaka i borca za preseranciju preko novina. Pravi biser. Ovaj ugledni kolumnist koristi svoj (poveći) novinski prostor za razne obračune (da, i on, kao i Ivkošić, voli pogrdni izraz "komunist"). Sjetimo se Markača, Gotovine, Laptala, Grubišića, Mesića... Ili, kako je gospodin helsinški objasnio da je normalno da Banac sam sebi iznajmljuje stan. Ili, kako je ubojstvo Milana Levara lakonski objasnio s "Da nije puno pričao ne bi bio ubijen". Ili, kako je grčevito branio Glavaša. Zaista, primjer jednog borca za ljudska prava, objektivno novinarstvo i deblji novčanik. Kolumna iz koje svi moženo nešto naučiti!
Faktor dosade: 50%
Faktor besmisla: 80%
Dobre strane: drugi kolumnisti mogu naučiti kako se ponašati...
Loše strane: drugi kolumnisti mogu naučiti kako se NE ponašati...
Karakterističan ulomak: "Poznatu krilaticu “zaustavite Reuters” lansirao je visoki partijski jugoslavenski komunistički funkcioner, misleći da može zaustaviti loše vijesti o stanju u državi. Sličnim su me metodama htjeli zaustaviti politički protivnici ‘71. rečenicom “ne dajte mu mikrofon!”. Uslijedile su zabrane, ukidanje novina. Stvari se ponavljaju i sada. Naša kolegica, novinarka u bliskim obiteljskim odnosima s vrhom Laptalovih jogurt revolucionaraca prigovorila je HND-u što je dopustilo moju tiskovnu konferenciju u prostorijama Društva."


Nažalost, još ih je dosta za spomenuti, ali neću gnjaviti... Malo me srce boli što ne spomenuh jednog Butkovića (i njegove "spektakularne" recenzije restorana), blogera Kaćunka (pastira našeg), sumanutog Kuljiša, Gastronomada Bakalovića, propaljenog Malnara (u zadnjem tekstu je govorio o Vodičkoj morskoj zmiji) i slične. Moje najdublje isprike. Također, održimo minutu šutnje za sve one kolumnističke veleumove koji, nažalost, više ne pišu: Maju Freundlich, Carla Gustava Ströhma i Nenada Ivankovića.

Post je objavljen 21.02.2009. u 14:10 sati.