Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/walkingcloud

Marketing

Neizbježno

Kornjače ne smiju visoko skakati jer ako glavom udare u oblak može pasti kiša .
Ili snijeg.
A ako otpustimo tisuću balona napunjenih željama oni će se ugnjezditi pod oblake
i polako ih odvesti nad mora ili suhe livade lavande.
I tamo neka ih naše zemljane zvijezde i vođe gađaju svojom glupošću dok ih ne probuše.
Kiša će nas sve oprati., a miris lavande i soli ublažit’ će ovaj nepodnošljivi smrad propadanja .

Jučer sam tvoju četkicu za zube bacio u smeće.
Odvikavam se od lažnog osjećaja poznatosti pred ogledalom.
Pretvaram se u sebe, a i urbani je mit da četkice za zube sakupljaju jako puno bakterija
što nije dobro za moje srce.
Jer nemam pravi lijek.

Bake i djedovi su bića koja nam je najteže gledati kada gube moć.
Oni su naši super junaci i naš izvor.
I negdje, poprilično daleko odavdje.,
jednom., poprilično daleko od danas
ja i moja baka zajedno ćemo letjeti kroz vrijeme mojih unuka.,
čangrizavo ih podsjećati tko smo bili ,
zašto da zatvaraju škure kada pada kiša i kako da koriste svoje moći.

Gušila se u svojoj slini . I valjala u svom izmetu, neizbježnost ,
a ja sam joj , praktično sa štipaljkom na nosu, kroz suzne oči tražio slabu točku.
Da je pogodim svojom strijelom,
da je ranim i potjeram do slijedeće sezone lova.
Neka lovi neku krupniju stoku i divljač.

A i između svega ovoga sunce je okupalo moje lice, posteljinu i ulicu..,
trebalo bi danas osloboditi Muzil, još jednu tvrđavu..,
barem jednoj sestri reći da je volim.,
zaljubiti se u poznati glas što šeće Trogirom i svoju glasnu tišinu natjerati da pjeva.

Moj mali brat nije više lagan za igru konjića,
moj je susjed danas slavljenik.,
moj je grad uspavan i nježan.,
baš kao grub i erotičan muški glas u tek probuđeno i prehlađeno jutro čovjeka koji nije čovjek.
Jer oblaci u hlačama samo izgledaju kao ljudi.



Post je objavljen 21.02.2009. u 11:35 sati.