Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/perdido

Marketing

Krik

Najbitnije od svega je da ti budeš dobro. Zato sam te i pitao što ti želiš, ali odgovor koji sam dobio sam i zaslužio. Svojim sam te ponašanjem navukao na sebe i sada imaš još nešto s čega se trebaš skinuti. Grozan sam! Kako ti nakon svega mogu učiniti nešto takvo...?!
Ne znam što zapravo želim... ili ipak znam. Hm! Teško je... No, lijepo mi je zagrliti te, poljubiti... pa makar samo ovlaš usnama prijeći preko tvojih iako te želim... onako... jebeno zažvalit... Baš kao što si ti mene htio sinoć u dizalu, iako si imao onaj strah, limit, suzdržavanje u sebi zbog prokletog zuba koji krvari. A meni to samo jednostavno godi... Grljenje, maženje i pusice s tobom. Mislim da si seksualno, odnosno mislim da u krevetu nikako ne bi funkcionirali... osim ako baš spavamo... onako... sweet... zagrljeni. Zapravo, uvijek ja tebe zagrlim. U početku si me izbjegavao nekako po tom pitanju i sada kada se sve zna, ja bježim. Konačno sam te natjerao da osjetiš kako nisi sam, da imaš nekog pored sebe i sada... Postavljam granicu. Zašto? Strah me... Strah me da ću te povrijediti svojim ponašanjem ako zakoračimo u to da budemo u vezi, da budemo par. Mislim da ću previše zahtijevati da budeš prisutan, priseban, a ti to trenutno nisi u stanju i tko zna kada ćeš biti, ali bitno je da ćeš jednog dana biti, jer će netko drugi ući u tvoj život tko će te navuči na sebe i htjeti više, dok ja, eto, to više ne želim. Zbog svačeg po malo, ali i zbog toga što se izgubila ona žarka želja za tobom koja me izluđivala. Naravno, i dalje mi je stalo do tebe, drag si mi, zavukao mi se duboko pod kožu, imaš onaj nekakav faktor u sebi i kao da si magnet, a ja običan komad željeza koji je priljepljen uz tebe. I još ako ti kažem da sam ponekad malo grublji prema muškim osobama tijekom seksa... Jednostavno ti to ne želim priuštiti. Znam da ne bi uživao... Uvijek bi bio jeban, a ja rijetko kada ili nikad. Uvijek bi moj kurac bio u tvojim ustima, a tvoj u mojim nikad. To je tako sa mnom. To je Saša prošao. To je u mojoj glavi... Komplicirano za objasniti. Ne želiš to! A ja zapravo ne želim biti sa muškom osobom, jer sam dugo razmišljao o tome i nije u redu da neke svoje psiho krikove usmjerujem ka osobi sa kojom sam u vezi i koja mi je zapravo draga. Ne znam zašto sa curom u krevetu nemam te nekakve izljeve divljanja i potrebe da grizem gotovo dok krv ne poteče... Gotovo da se bojim sebe takvoga! K vragu! Zašto? Želiš li zaista to prolaziti? Nije li ipak bolje da znaš kako sam tu? ...kako mi uvijek možeš poslati SMS, nazvati ili posjetiti me, ili ja tebe?! Kada ti treba zagrljaj da te zagrlim... Biti ću uz tebe, biti ću ti prijatelj. Nismo li i do sada zapravo bili prijatelji? ...upoznavali se polako, pomagali si (dobro, ja sam tebi pomagao), spavali zajedno... Ne mora se ništa od toga promijeniti, može sve to ostati isto, ali da nejde nikuda dalje od toga... Prijateljstvo!
Sviđaš mi se u ovakvoj fazi... Zanimljiv si... Živ! Zajebavaš se... Kakav li si tek kada tvojim žilama teče čista krv? Sigurno si prava komedija... Velika vedrina... Nebo poslije kiše! I... mislim da jesi takav. To se krije iza ovog zida koji si konačno počeo rušiti nakon godina gradnje. Konačno! Ne znaš koliko se veselim danu kada konačno budeš čist, bez ikakvih sranja u sebi?! Ali nemoj biti čist radi mene ili radi bilo koga... Budi čist radi sebe! Učini to za sebe! Znam da to želiš, a isto tako i možeš, pa i ako malo poklekneš imaš nekoliko ljudi oko sebe koji te vole i pomoći će ti da nastaviš putanju. Imaš Anu! Pola dana provodiš s njom. Zapravo trebao bi, a ne se tamo zavući u sobu i pred kompjuterom satima sjediti. I to mi nije jasno... Na poslu pizdiš jer moraš sjediti pred kompjuterom i raditi ništa, a doma ti nije problem sjediti pred kompjuterom i raditi ništa?! Hm!
Imam osjećaj da si nesiguran u pogledu mog odnosa sa Anom... Je li problem što se nas dvoje tako dobro slažemo, razumijemo i zajebavamo? Misliš li da su naši ozbiljniji razgovori vezani samo za tebe? Misliš li da svaki put kada dođem kod vas i ti se pokupiš u sobu mi pričamo o tebi? Gle, već sam ti rekao da se ne vrti sve oko tebe i nemaš se čega bojati. Budi siguran u to i u sebe. Nitko ti ne želi ništa loše, jer da želi... Hm! Ne želim niti pomišljati u kakvom bi sada stanju bio i gdje bi uopće mogao biti... Hvata me jeza! Oslobađam mozak crnih misli i vidim opet plavetnilo neba onog dana kada smo Ana i ja bili na Bundeku. Prekrasan, pravi proljetni dan. I, da... Bilo je nešto malo riječi o tebi. Uvijek bude... malo. Ne vrti se svijet oko tebe, ali Ana i ja se vrtimo, i želimo da konačno zaživiš. Ozbiljno, nemaš se šta bojati naših razgovora i komentara. Zapravo mi se čini kako se bojiš da se možda Ana i ja ne svidimo jedno drugom u nekom višem smislu i ti bi se u tom trokutu osjećao suvišno... Prokleti Hipotenuz je zbario Katetu! ...sad kad ju je konačno upoznao, svidjela mu se ovakva cura. Cura s Harvarda. Ne, nije to novi Hollywoodski film tipa romantične komedije. Nije to zapis na filmskoj vrpci. Ovo je prijenos uživo... Ovo je igra života... Stvarno biće. Pametna cura uvijek za ragovor o bilo čemu. Zajebancija čak i rano ujutro kada ju probudim dok kuham kavu, pa kada veselo i seksi iskoči iz kreveta u pomalo šlampavoj pidžami i dođe do mene u kuhinju sa frizurom koja izgleda kao da su joj se sve vlasi posvađale međusobno. Presimpatično! I, da, Mr. Long December... Što želiš da ti kažem na kraju? Da mi se sviđa Ana? ...pa da! Sviđa mi se... I sjetim se one odjevne kombinacije što je imala na sebi kad smo išli na Bundek. Sweet and juicy!
I? Šta?! Ne znaš šta bi rekao na sve ovo? Gle, ne znam ni ja... Riječi su se povlačile po glavi, ruke su ispisale što je bilo u mozgu. Zaključak svega je da želim biti prijatelj sa tobom, jer tako ćemo puno bolje funkcionirati. I... jebote... trebam si naći žensku! Šta? Predlažeš da krenem od G Bara?! Hmmmmmm... Tamo budem s tobom išao da ti nađemo poštenog frajera, a ne neku izdrkotinu... ili su tamo samo jebene tetkice?! Uglavnom, što se cura tiče... Tamo valjda zalaze samo cure koje misle da je Bar dobio ime po točki koju one imaju... ili možda ipak nemaju.
Znam, znam... Nešto je u cijelom ovom tekstu nedorečeno... Hm! To sam ja!

Post je objavljen 18.02.2009. u 16:08 sati.