Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tarantulavk

Marketing

...sto nas ne ubije to nas ojaca...

Charles Baudelaire.
Stranac

-Koga najvoliš, zagonetni čovječe,Oca ili majku, sestru ili brata?
-Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.

-A prijatelj i?

-Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove riječi.

-A domaja?

-Ne znam pod kojom je širinom smještena.

-Ljepota?
-
Rado bih je volio,da je besmrtna božica.

-Zlato?

-Mrzim ga kao što vi mrzite Boga.

-Pa što onda voliš, neobični stranče?

-Volim oblake..o blake,što prolaze.. ondje..di vne oblake!




cudno neko razdoblje...jos je cudnije sto sam mislila da sam davno prosla ovu fazu....
ipak knjigu trebamo citati vise puta....izmedu redova....a ne samo suditi po koricama...
cesto sam to radila...iako stalno govorim da nije zlato sve sto sja i da odjelo ne cini
covjeka...nedavno sam skuzila da sam i ja samo obicna smrtnica...ta spoznaja mi je
bila jako bolna...uvijek sam se potajno nadala da sam ja malo iznad tih nekih ljudskih
boljki...koliko god bila u centru zbivanja uvijek sam iz svog malog mracnog kuta promatrala
sva ta nasmijana lica....ne..nisu bili sretni...samo nasmijani...ne znaci nuzno kad se
smijemo da smo sretni...mi samo mislimo da jesmo...cemu taj kes? imamo bolji auto
od susjeda...culi smo dobar trac....nasa kuca je najveca u ulici....
a surova stvarnost je -
kupili smo bolji auto od susjeda i sada se gusimo u kreditima....
ne smijemo se dobrom tracu nego zbog olaksanja sto nije procurila nasa sramota...
nasa kuca je najveca, a time i najpraznija.....
odavna je osmijeh dobio otkaz u poduzecu "uljepsaj nekome dan"...pa sad za mizernu
placu crnci kod privatnika "pravi se da si super"..
i tako sam prolazila tu neku fazu...(ili je jos uvijek prolazim)....i znate koji je zakljucak...
nije tako lose shvatiti da si bio u krivu...
jednom mi je jedna jako draga osoba napisala pricu...happy and je glasio "pustite
se! budite slobodni!"....tada nisam shvacala pravu poruku price....zbog toga kazem
da uvijek djelo treba citati izmedu redova....sve je povezano..i najmanji dio slagalice
je jako vazan u sastavljanju cijele slike....dakle..skinite maske i budite slobodni...
vrijeme je maskara...vec ste odlucili sto zelite biti...sada sjednite i zapitajte se izmedu
odabrane maske i vas tko je pravi vi? svatko ima neki svoj kriz koji mora nositi...i svi
ga smatraju teretom...gdje vam je snalazljivost? zasto taj kriz ne bi posluzio kao klupa
na koju cete sjesti kada se umorite? ili oslonac kada ste slabi da stojite sami?



Post je objavljen 17.02.2009. u 02:43 sati.