Ruke, ni ptice se ne rastaju. Ne rastaju se
ni vode. Na granici, ni izvan granica. Ni
u granicama. Svijet je izvan svih
granica, izvan svih okvira; unutar
jednog prostora, unutar jedne tisine -
u covjeku (koji je grad), u gradu (koji je zemlja).
A zemlja se ne moze rastati
od sebe, ni od grada, ni od covjeka.
Zato nemojte pokusati da iselite
ovaj grad; jer ga ne mozete rastaviti
od njega. Nemojte pokusati da iselite ovu zemlju,
jer je ne mozete rastaviti od nje;
ona je nepreseljiva. Ona je zemlja - narod,
koji se ne rastaje od sebe.
I ja sam ova zemlja, ovaj narod, ovaj grad. Nemojte
pokusati da me rastavite od mene. Nemojte pokusati
ovu zemlju - zive i mrtve, i zemlju. (Bilo bi
kao da se i nisam rodio, kad bi je mogli
izvesti iz mene.) Ali, covjek je
neiseljiv, kao i zemlja. I ne moze se
rastati od sebe.
Josip Pupačić
Post je objavljen 16.02.2009. u 19:11 sati.