Marketing
Kada se izlazak pretvori u sranje
U petak je proglašena Slobodna Fašnička Republika Samobor. Blago nama. Sada su spelancije i zajebancije službeno dozvoljene. Ne veli se zabadav da bedaki noriju saki dan, a pametni samo na fašnik. 
Sukladno tome, u petak se išlo na proglašenje republike. Kao i sve u republici koju smo napustili izdvajanjem i proglašenjem, kasnili smo i mi. Došli smo u 21h na trg koji je bio onako, poluprazan. Logično manje ljudi za petak. Tome smo se i nadali. Krafne su bile tražena roba. Na sreću ili žalost, nigdje niti jedne za kupiti. Prestrašno. Sve se pojelo. 
Jel to moguće? Sumnjičavo sam gledao. Fritule su se prodavale ko lude. Samo zato jer nije bilo krafni. Činjenica je kako su kiosci s krafnama bili prazni. Ni ljudi nisu bili u njima. Zaključak... Možda jesu prodane sve krafne, ali kada bi ih bilo i pečenih, nebi ih imao tko prodavati. Po meni, čisti promašaj.
Krenulo se dalje u istraživanje blagodati nove republike. Tada su nastali problemi. Opako me pritislo. 
Ničim izazvano! Kasnije su to pripisali lijekovima, ali je meni to svejedno malo čudno. Uglavnom, postalo je jako neugodno. Odmah su mi se misli sjatile u godinu 2005. Tada sam imao opako isti problem. Dobro, malo je bio teži jer sam bio više udaljen od sadašnjeg mjesta i pritisak je bio kud i kamo veći. Ubrazo sam u warp 6 i neviđenim manevrima vozio slalom kroz masu ljudi. Cilj je bila baza Old Scout. Tamo mi je jedino bilo logično otić na wc. Roštanjem po tim sjećanjima sam došao do istog zaključka. U odnosu na onda, nisam trebao toliku brzinu. Sa pola impulsne sam stigao do Scouta. Smjestio se na mjesto predviđeno za takve probleme i servisirao sam oštećene dijelove. S velikim guštom. Ne mogu tvrditi koliko sam bio blijed. Znam samo da sam sreo neobično mnogo ljudi koje znam (neke nisam vidio više od godine dana). Kako to da ih nisam sreo prije dva tri dana nego sada? Baš sada? 
Jel imamo kakav Murphyev zakon i o tome? Uglavnom, obavio sam sve radnje potrebne za izbjegavnje probijanja trupa.
Osluhnuo sam glazbu (koja je dopirala i do četiri zidića u kojima sam bio nakratko boravio). Odličan rock obzirom da sviraju neki klinci. Bas gitara je bila veća od onog malca koji je svirao istu. Kada sam ugledao plakat za koncert, morao sam ostati. Žbrljotina koju su dečki sami nacrtali je bila nalik nečemu što sam ja crtao u maloj školi. 
Da ne ispadne kako kritiziram previše, ostao sam na toj razini što se crtanja tiće. Morao sam ostati i poslušati kako dečki peglaju. Bome su dobro peglali. Popio sam jedan crni ribizl i razmišljao kako nepravedno zapostavljam taj najdraži pub. Već dva puta me spasio od „smrtne“ opasnosti (red alert je svjetlio već dobrano dugo), imaju preko 30 različitih vrsta pive u ponudi, organiziraju odlične koncerte, cuga je relativno jeftina (ovisi kaj se pije), čak ni ness nije loš i koješta drugo. I sad se ja pitam zakaj nisam češće tamo na cugi nego dajem lovu nekim pikzibnerima... Sramota! Odlučio sam ostavljati svoje dragocjene novčiće češće tamo.
Izašli smo van iz Scouta i krenuli malo prošvrljati gradom. Cubismo je pičio u šatoru. Pogledali smo si malo to, pogledali smo si neke štandove, propičili smo kroz kuću strave u lunaparku (nisam nikad do sada bio i to je fakat smijeh), kupili i famozne fritule kad me opet prišerafilo. Istina, imao sam još dovoljno vremena za ne paničariti (oglasio se yellow alert), ali je bio problem kaj sam pješke. 3km nema šanse preć s takvim opterečenjem trupa. Zvali smo „servis“ da dođe s prevoznim sredstvom. Sretno sam završio doma u režimu resetiranja sustava. Na žalost, kada se pogleda kaj se sve desilo (nedostaci i (ne)zgode) izlazak se pretvorio u velko sranje. Barem s moje strane.
Danas sam pak imao seriju dogodovština u rano jutro. Otišao sam do dobavljača po robu (iako radim popodne). Naravno, nije sve bilo spremno pa sam morao čekati da se pripremi ta ostala roba. Bio sam na kavi za to vrijeme. Prije nego sam došao do skladišta, ispao mi je mob i rasuo se u tri komada. Glavni dio aparata je strugao po asfaltu. Ko da ionako nije dovoljno zgreban. Poklopac baterije je ostao kod jednog kotača nečijeg auta, a baterija se odstrugala ispod motora. Imao sam fino rastezanje (bez Renate Sopek) ispod tuđeg auta. Nadam se samo da nisu snimale nadzorne kamere jer ću bit glavna sprdnja, a možda i završim na Youtubeu. Fala lepa, nebi. Nije bilo mjesta za parkiranje pa sam morao ostaviti auto malo dalje od isporuke (ali na parkirnom mjestu od te firme). Kaj me nije netko zatvorio. 
Pitam ja u skladištu za registraciju, al nije im baš poznata. Po autu su si zamislili tko bi mogao biti. Zovu lika, ali se ovaj ne javlja. 
Očito je bio negdje na kavi. Zvao sam pajdu koji radi u toj firmi. Poslao je cirkularni mail. Nakon desetak minuta je lik došao. Mislio sam da će bit sav nabrijan kaj sam stao „na njegovo mjesto“, ali nije. Ni slova nije rekao. Hm... Čudno za ponedjeljak.
Stao sam na benzinskoj kako bi dotočio auto. Već je dulje vrijeme na rezervi. I? Na cijeloj pumpi sa 15 točionih mjesta ne radi niti jedno sa EuroDieselom. NITI JEDNO!!! Sad sam na plinovima. Nadam se da ću poslije posla uspjeti svratiti do najbliže benzinske. Jadna mi majka ak ostanem na cesti. Koja sramota!
Post je objavljen 16.02.2009. u 16:09 sati.