Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/magaracblog

Marketing

Trošarine kao antirecesijska mjera

Već su dolazile neke ideje da bi se manjak novca u proračunu mogao popuniti dodatnim oporezivanjem građana. Kad nema drugdje para onda bi se mogao još malo derati narod.
Između ostalih javila se i ideja da se oporezuje korištenje mobitela. Pošto ne trošim puno na mob. nije da bi to mene nešto pogodilo, a valjda bi malo i umukli i oni koji stalno grintaju da Hrvati previše troše na mobitele. Taj porez bi bio samo još jedan namet koji bi pomogao punjenju proračuna, ne bi pomogao gospodarstvu, a bila bi to izlika da teleoperateri i njihovi vođe na čelu s T-seronjom dignu cijene i povećaju dividende svojim gospodarima.
Mogu li ipak trošarine pomoći i državi i godpodarstvu i radnicima?

Trošarine na odjeću

Osim što se grinta da puno trošimo na mobitel, stalno se grinta i da se puno troši na odjeću i obuću.
Kako bi bilo da se uvedu trošarine na odjeću i obuću, ali visina trošarine se ne bi utvrđivala kao postotak od cijene proizvoda već bi za svaki odjevni predmet bio određen fiksni iznos koji bi se morao plaćati, npr. 50 kn za traperice, 60 za patike itd.i To bi plaćali uvoznici prilikom uvoza i domaći proizvođači odjeće prilokom prodaje svojim poslovnim partnerima.

Stvar je u tome da je kod nas industrija u krizi da će sve više se tražiti pomoć u novcu od države od strane gospodarstva i građana. A para nema.
Ako uvedemo trošarine, ali istovremeno se daju olakšice domaćoj tekstilnoj industriji tako da budu potpuno ili dijelom oslobođeni plaćanja trošarina, to bi donijelo prihode državi i pomoglo tekstilnoj industriji. Olakšice bi mogle ovisiti o plaći krojačica. Tako da tvrtke gdje krojačice imaju plaće koje iznose minimalno 70% prosječne plaće imaju 100% oslobođenja od trošarina, a oni koji imaju manje plaće bili bi oslobođeni ovisno koliko posto od prosječne hrvatske plaće dobiva krojačica. Ako krojačica ima 50% prosječne plaće onda je firma oslobođena plaćanja 50% trošarina, ako je 45% onda 45% trošarina.
Ovako bi se nagradilo one koji daju bolje plaće, država bi skupila novce, proizvođači bi bili konkurentniji, a potaklo bi se i zapošljavanje.

Naši uvoznici npr. bivši ministar gospodarstva koji toliko voli naše gospodarstvo tako da robu proizvodi i kupuje u Kini, bi prilikom uvoza bili opterećeni dodatnom troškovima. Neka npr. iz kine dopremi 100 000 komada odjeće i da je prosječna trošarina po komadu odjeće 50 kn, to znači da bi morao platiti 5 mil. kuna trošarina prilikom uvoza što bi toliko povećalo troškove de bi se vjerojatno odlučio da se okrene domaćim proizvođačima i od njih naručuje manje količine jeftinije robe potrebne da zadovolje trenutne potrebe tržišta. Da se razvije mreža malih proizvođača i kooperanata koji bi proizvodili za veće trgovce. Ako se Zari (video: http://video.google.com/videoplay?docid=-6864760577279844003&ei=WQ-ZSfO9CpHG2gLhm4C3Cw&q=zara&hl=en&dur=3 ) isplati proizvoditi u EU onda bi se mi trebali pobrinuti da se i kod nas isplati proizvoditi (barem da pokrijemo vlastite potrebe).

Tu ne bi bila toliko stvar u tih par stotina milijuna kuna koje bi vlada pokupila već u tome da bi to pomoglo i gospodarstvu, zapošljavanju, boljim plaćama u tekstilnoj industriji. svi štite svoje proizvođače: neki carinama, neki subvencijama, kvotama koje ograničavaju uvoz neke robe u zemlju, igranjem s tečajem....
Zašto mi ne probamo s trošarinama?



Post je objavljen 16.02.2009. u 08:13 sati.