Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/chimaera

Marketing

(Još) jedna ukleta kuća i mnogo ogrebotina

SallieOtkako je među mojim programima zalutala cijela sekcije discovery-a i inih programa - gutam sve paranormalne emisije/dokumentarce, a nedavno vidjeh jedan pomalo jeziv slučaj koji bi se lijepo uklopio u ovu moju malu stranicu užasa :)

Misteriozni entiteti koji zauzimaju domove nisu tolika rijetkost, no kad ta, ponekad bezazlena, "ukletost" premaši granicu koja dijeli taj "drugi svijet" od našeg, stvari postaju i više nego intrigantne.

Slučaj se dogodio u lijepoj nam nadasve ukletoj Americi, točnije u gradiću Atchison u Kansasu. Da ukleti scenarij bude upotpunjen cijeli niz događaja dogodio se u kući sagrađenoj na prelasku stoljeću (ne ovog nedavnog nego onog još 100 godina ranije) u kojoj je prvotno živio lokalni liječnik sa svojom obitelji, te je prizemni kat koristio kao ambulantu. U najkraćim crtama, prema lokalnim pričama 6godišnja djevojčica Sallie dovezena je u ambulantu, priča ima svoje dvije verzije oko konkretnog razloga njenog dolaska u ambulantu: u jednoj zbog abdominalne boli zbog koje je doktor odlučio operirati sumnjajući na upalu slijepog crijeva, no mlada djevojčica je počela paničariti kad je vidjela alatke u ordinaciji te njeno uspavljivanje eterom nije bilo potpuno. Pri prvom rezu zavrištala je no doktor nije želio prekinuti operaciju poradi straha da slijepo crijevo ne pukne. Na žalost djevojčica je ipak preminula na operacijskom stolu. Druga verzija govori kako je došla zbog upale pluća, no ne uzimajući njeno stanje kao alarmantno nije na vrijeme dobila potrebno liječenje te je nedugo zatim podlegla bolesti. Nekoliko mjeseci poslije tog događaja doktor je napustio kuću.

Prva javljanja počela su tek 1993. godine kada je kuća iznajmljena mladom paru (Tony i Debra) s djetetom. U početku je bilo bezazleno te gotovo neprimjetno: lajanje psa u prazno, kućna rasvjeta bi ponekad žmirkala, kućanski aparati su ponekad se palili/gasili bez fizičkog dodira, slike nađene naopako obješene, dječje igračke nađene poredane u krug iako nitko nije bio u kući, no to su bili događaji koji kao moguće "ovozemaljski" uvjetovani nisu zahtijevali daljnje istraživanje problema. No te male nestašluke su jednog dana zamijenili ozbiljnija uznemiravanja. U nekoliko navrata je u kući, naočigled ničim izazvan izbio manji požar, a Tony je imao vlastiti jezivi, bolni susret s entitetom. Ulazeći u prostoriju gdje je davnih dana bila operacijska sala, osjetio je nagli pad temperature, te su se na njegovoj ruci stvorile svježe ogrebotine. Ti napadi su se ponavljali, a ogrebotine su se pojavljivale na njegovim rukama, leđima, prsima i stomaku, koje su čak uhvaćene kamerom prilikom snimanja jedne discovery emisije, koja me i potakla da malo prokopam ovaj slučaj. Izmoreni strahom u vlastitom domu obitelj je odlučila napustiti to mjesto višemjesečnog terora. Unatoč činjenici da više nisu bili u kući koja je bila centar tih jezivih zbivanja, ogrebotine na Tony-u su se ipak znale pojaviti, sve rjeđe, dok napokon nisu prestale.

Na jednoj od stranica koje su pisale o ovom događaju, točnije prairieghosts.com, objavljeno je i pismo supruge Debre. U njemu navodi neke stvari koje su u emisiji izostavljene, poput vidovnjakinje koja je tvrdila da se u kući nalaze dva entiteta jedan mlade djevojčice Sallie, koju je njen muž vidio kao utvaru samo jednom, i koja je krivac za one prve "nevinije" nestašluke. Ogrebotine je, prema vidovnjakinji, stvarao taj drugi entitet, a radilo se o ženi u svojim 30im godinama. Za nju je, vidovnjakinja, mogla "osjetiti" da je privržena Tony-u, te ga je htjela "za sebe" stvarajući razdor u toj maloj obitelji. Tony je svojoj supruzi priznao navale negativnih osjećaja prema njoj - koje su očito potjecale od tog entiteta starije žene.

Druga stvar nenavedena u dokumentarcu se nije dogodila pred kamerama, no Debra priča kako se njen muž usred popodnevnog odmora, ustao, pogledao ravno u nju koja je sjedila na drugom kraju kauča, te čudnim glasom rekao: "He's mine!" (On je moj!), nakon čega se vratio spavanju. Kad se Tony "ponovo" probudio 20 minuti nakon tog događaja, nije se sjećao ničeg. Debra je, također, naglasila kako Tony nije osjećao bol prilikom nastajanja ogrebotina, bar u većini slučajeva, već samo hladnoću u određenom dijelu tijela nakon čega bi se pojavile ogrebotine.

Oduvijek sam bila mišljenja kako nikad ne bih živjela u kući/stanu u kojem je netko umro, no moram priznat da sam se u jednom periodu mog života našla u stanu čija je prijašnja vlasnica tu i preminula. Osjećaj je bio daleko od ugodnog, no to je pretpostavljam bio rezultat moje psihe. Da mi se kojim slučajem dogodilo išta slično prethodnom slučaju, teško da bi se to pretvorilo u dugotrajnije mučenje te mi prvo pada na pamet pitanje - zašto ta obitelj nije pobjegla mnogo prije? Zar opetovane ozlijede koje nastaju same od sebe nisu dovoljan alarm da tu nešto ne štima? Ili su neki zagriženi "duholovci"? Ili samo željni svojih 15 minuta - mada sam uvjerenja kako discovery-eve emisije nisu namjerno lažirane. Možda sam ja i u zabludi, no u korist cijeloj priči idu i istraživanja koja su u više navrata obavljali lovci na paranormalno iz "Kansas Paranormal Group". Njihove sofisticirane naprave često bi ulovile EVP - glasove koji nisu bili čujni prilikom snimanja, mnogi su osjetili neugodne mirise, no Tony-eve ogrebotine, ukoliko su uistinu autentične, do danas ostaju najjezovitiji dokaz entiteta koji obitavaju u toj kući s prelaska stoljeća.

Ukoliko nekog zanimaju iscrpni izvještaji istraživanja, kao i ostale pojedinosti o ovom slučaju Tony i Debra vode vlastitu stranicu.


Post je objavljen 15.02.2009. u 22:14 sati.