Tijelo osjecam sve manje a sve
vise dusu. Bolje cujem unutra nego vani,
u sebi nego izvan i oko sebe.
Bjezim li od svijeta i
zakopajem samo glavu u pijesak?
Grijeh me ne sablazni, kada sam
usmjeren prema Tebi, unutra. Sa sebe
skidam nanose vremena i postajem
laganiji.
Sveti Oce! Kako cudnovato
pripravljas covjeka za vjecnost? To cinis
svima isto i neprestano.
Ti nas ne razlikujes po godinama,
po spolu, po izobrazbi, po drustvenomu
statusu. Razlikujemo se samo po sluhu,
po otvorenosti, po gostoljubivosti.
Dao Si nam potpunu slobodu.
Hocemo li da Te cujemo,
otvaramo Ti vrata i castimo Te.
Razlikujemo se i po vremenu
kada smo Te prvi put culi, ali Tebi to
nije vazno. Ti ces uslisiti i onoga koji Te
je u svomu posljednjem casu zazvao.
Mozda ce njegovo obracenje biti jace od
moje mlake vjere?
Ali, Ti si Ljubav, koja ne
posustaje i uvijek nalazis novi nacin,
novi put pokazati mi kako hodati sa
vjerom u Tebe jedinog Boga!
ali uvijek s Tobom u
dosluhu i po Tvojoj volji!
Post je objavljen 15.02.2009. u 14:37 sati.