Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zelengrad

Marketing

VOZILA ZELENGRADSKIH ŽELJEZNICA (5)

Bernina

Rhätische Bahn (RhB) ABe 4/4 30 (LGB 22390)

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

LGB-ov model berninskih motornih kola doista je upečatljiv i hvalevrijedan primjerak. Opremljen je vodootpornom konstrukcijom, tvornički instaliranim dekoderom za MTS i analogni pogon, šesterim otvarajućim vratima (da, i ona vrata s prednje strane upravljačnica se doista otvaraju!), figurom vozača i dvaju putnika, osam pogonjenih kotača, dvanaest oduzimača struje, neaktivnim (ukrasnim) pantografom, te automatskim smjerokrećućim svjetlom. S krajnje strane (vjerno originalu) svijetli uvijek samo desna lanterna, koja bi trebala biti crvena (ako se radi o solo motornim kolima) ili bijela (ako Bernina vuče vagone)... Model je težak 3900 g i dugačak 635 milimetara. I upravo je ova posljednja karakteristika stvorila probleme djelatnicima ŽTP-a Zelengrad, budući da do sada nismo imali tako dugačko vozilo. Naime, peron stajališta na Mozartovu trgu izveden je tako da podržava skretanje naših dosadašnjih tračničkih vozila (tramvaja i šinobusa) u zavoj na Prvim Palisadama. Kako su motorna kola berninskih željeznica dugačka čak 635 milimetara, to je i njihov zahvat u radijus zavoja osjetno veći. Stoga smo morali hitno pristupiti prilagodbi perona stajališta, što, budući da je isti izgrađen od masivnih betonskih ploča, nije bilo nimalo lako. Boljele su nas ruke od macole kojom smo štemali po peronskoj ploči koju smo tako samouvjereno sagradili preblizu zavoju! Bernina sad može proći ovim zavojem, ali ćemo na proljeće svakako morati poraditi na izgledu kuta ovog stajališta...!


Photobucket

Photobucket


Berninska pruga («Berninabahn») je 60,69 km duga uskotračna (metarska) jednokolosječna pruga kantonalnih Retskih željeznica («Rhätische Bahn» / «Viafier Retica»), skraćeno RhB, koja povezuje lječilište St. Moritz u švicarskom kantonu Graubünden preko prijevoja Bernina s talijanskim gradom Tiranom. Najviša je adhezijska alpska pruga i s usponima do 7% jedna od najstrmijih adhezijskih željeznica u svijetu. Uz to što predstavlja prekograničnu, zajedničku švicarsko-talijansku baštinu i što je zajedno sa željeznicom «Albula» 7. srpnja 2008. godine uvrštena na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, Bernina je bez ikakve sumnje jedna od najljepših željezničkih pruga na svijetu.

S obzirom na svoju najvišu točku – kolodvor Hospiz Bernina (Ospizio Bernina) na 2253 m nad morem, Bernina (građena od 1908 – 1910 i odmah elektrificirana) je najviša alpska željeznička linija s otvorenim cjelogodišnjim redovitim putničkim i robnim prometom.

U početku, Bernina je planirana samo kao ljetna linija, ali je 1913/14. uveden (i do danas održan) i zimski promet. Kako bi Bernina prometovala i zimi, angažira se i švicarska artiljerija (!) koja je zadužena za uništavanje izvorišta lavina u začetku. Za prijevoz putnika u početku je nabavljeno 17 motornih kola (Triebwagen) od kojih su mnoga, uključujući i obnovljena, u povijesnu žutu boju obojana kola 30 i 34, u prometu još i sada (kako u Graubündenu tako i u Zelengradu!). Motorna su kola predviđena za prijevoz putnika (kao solo kola, u tandemu i/ili s dodatnim vagonima, u pravilu s Bucunadom, no često i s redovitim crvenim RhB-vagonima, a u toplije vrijeme i s otvorenim vagonima), no mogu se kadšto vidjeti i kao lokomotive za vuču teretnih vagona. Moguć je (i čest) kombinirani putničko-teretni prijevoz. Od izvornika zadržano je gotovo sve. Kola 34 i 30 (pola metra duža od kola 34) zapravo su ista kao nekada s izuzetkom dvostruke lire koja je zahtijevala složenu operaciju zakretanja u krajnjim stajalištima, pa je zamijenjena škarastim pantografom, kakav danas možemo vidjeti i na originalu i na LGB-ovu modelu.

Prekrasnu brdsku prugu koja bezbrojnim zavojima i spektakularnim vijaduktima spaja Švicarsku s Italijom danas uglavnom opslužuju moderne električne lokomotive (modele kojih LGB postojano u velikim količinama proizvodi unatoč svim krizama i bankrotima; zadnji model s «Unesco Welterbe» reklamom fantastičan je) koje vuku što obične, što panoramske vagone s prozorima i uz gornje stijenke krovova i tako omogućuju putnicima namjernicima pogled na ovaj komadić raja na zemlji.

Ipak, svakom ljubitelju željeznice za oko će (a i uho; model ABe 4/4 34 proizvodi se u LGB-u s izvornim zvukom) zapeti fascinantni povijesni triebwageni, što kao originali, što kao modeli. LGB je dosad uspio proizvesti crvene (sadašnja RhB-boja) s alternativnim tračničko/pantografskim pogonom, žute (ABe 30 – upravo prispio u Zelengrad i 34/Sound), a u planu je krajem ove godine i zeleni ABe 33! S pripadajućim vagonima, koji su također u njihovu programu, danas je vrtnom željezničaru moguće realizirati čitavu povijesnu flotu Retskih željeznica! S obzirom na kvalitetu izrade ovih modela, u ŽTP-u Zelengrad odlučni smo krenuti tim smjerom....



Post je objavljen 14.02.2009. u 23:02 sati.