Zatvorenih očiju,
zaslijepljena svjetlom
krcatim i beskonačnim
širim ruke prema Suncu
i grlim novi dan.
Trčim periodima radosti
među prvim pupoljcima
i mirisima proljeća.
Moja aura sad blista poput Siriusa,
oči su mi u razini Kilimanjara,
a zubi mi blješte u širokom osmijehu
koji ne skidam dok ne padne mrak.
Sve te crne koprene osamljenosti
i nezadovoljstva
padaju mi s lica
i ne prekidaju više dotok zlaćanih zraka
i šarenih ozona.
Čujem škripu olovke
i zvuk željeznice,
zveckanje nakita
i cvrkut vrabaca.
Šum vjetra među granama
i neon svjetala oko mene.
Disko kugla
i pijani ritam.
U vrtlogu svojih strahova
i manjkavih osjećanja
ja se gubim i sakrijem,
bježeći od njih
i počinjući ispočetka,
pročišćena i
Sretna.
Jučer sam dotakla nebo i pokoju zvijezdu. Sunce i oblačke.
"I had a dream
strange it may seem
it was my perfect day.
Open my eyes,
I realize
this is my prefect day."
Nije sve savršeno. Ali imam sve.
Fotografije sreće u albumima i strasne poljupce među policama.
Ljubav u bilježnicama i prijateljstvo na zidovima.
Uspjeh u uhu i pobjedu u glavi.
Napredujem(, dakle jesam).
Post je objavljen 13.02.2009. u 10:32 sati.