Jutros sam se jako rano probudio..ma inače sam ranom zorom budan,ali jutros sam strašno uranio,
ni sam neznam šta mi bi Istog trena stavljam kavu kuhati..jer bez tog rituala dan ne počinje..,a
da ne kažem da i na poslu odmah posegnem za kapučinom,pa sa čašom na sastanak, a
onda je sve lakše.Dižem roletne..kad ono vedro...ajme koji lip dan je osvanuo.Nakon niza kišnih dana..konačno malo vedrine.Istog sam trena poželio prošetat do mora..udahnuti malo morskoga
zraka..malo uživati u pogledu..u bistrini mora..Vidim ga kako se lagano ljuljuška i tiho udara u stijene..
Ali nema se vremena...na posao valja krenuti...a šetnju ostaviti za nadam se bar ovog vikenda
Pa najbolje da skupa poslušamo pjesmicu i utonemo sa mislima u ljepotu i bezbrižnost..koju nam jedna
šetnjica može dočarati... a možemo i zaplesati:-))))
Post je objavljen 12.02.2009. u 18:04 sati.