Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zamkolovac

Marketing

Pismo u vjetru

Dijete, koliko je mjeseci u četrdeset godina? Koliko je to dana? Sati? E, vidiš, tolika je razlika među nama. Svi ti sati u kojima se uvijek nekaj događa, u kojima se mijenja nekaj svakom od nas bitnog, svi ti sati stoje između nas. Ne mogu tražiti od tebe da mi vjeruješ kaj ti svi sati znače i vrijede, jer tvoji sati su tvoji, moji su moji. Nemoj niti tražiti od mene da shvatim tvoje sate, jer su meni proživljeno i zaboravljeno nedokučivi. Jedino kaj te molim, vjeruj mi. Vjeruj da sam slične sate prošel. Nisam ih preskočil. Prošel sam ih. Možda krivo, možda bolno, možda urlikajući od sreće i veselja, ali prošel sam ih. Slično, barem. Ne isto, jer dvije osobe nemogu proći isti trenutak jednako. Među nama je nepremostiva jaruga drukčijih vremena i načina življenja, drukčijih ideala i želja i ne tražim od tebe da ju preskočiš, jer izgubila bi sve ono lijepo kaj te ide. I grdo. Ali vrijedno. Tebe sad ide tvoja kalvarija, tvoja muka, ali znaj, tu sam. Jedino te molim da me saslušaš. Pokušaš zapamtiti kaj sam ti rekel. Jer, niti ti možeš živjeti moj život, niti ja mogu tvoj, ali, molim te, probaj prihvatiti da su i jaruge i hupseri koje sam ja prošel manje više iste grbačine koje su i tebi na putu. Dijete, ne kurčim se, ne dijelim ti prodike, ne pravim se pametan jer nisam, samo bi rado da te mogu poštedjeti barem dijela zla... Jebiga, znam da nisam najbolji, ali otac sam ti....

Post je objavljen 12.02.2009. u 15:39 sati.