Muškarac i žena stvoreni su jedno za drugo. Oni imaju sposobnosti koje trebaju razviti kako bi na taj način pokazali svu širinu čovjekove biti. Znamo da upravo ta različitost može dovesti do napetosti i iskušenja. Tako je to u svakom prijateljstvu. Što su ljudi jedni drugima bliži, to se lakše mogu počupati za kosu.
Ljubav je zahtjev koji me ne ostavlja ravnodušnim. U ljubavi ja ne mogu ostati ja, nego se neprestano moram gubiti, dopuštati da me drugi oblikuje i da mi zadaje rane. Mislim da se upravo u tome zadavanju rana nalazi veličina, ljekovita moć ljubavi, koja mi pomaže da pokažem sve svoje mogućnosti. U tom pogledu ne smijemo ljubav shvaćati samo kao nešto romantično, kao raj na zemlji, koji se otvara muškarcu i ženi i u kojem će uvijek sve biti dobro.
Ljubav trebamo shvatiti kao muku. Samo ako smo je spremni podnijeti kao muku i neprestano se iznova uživljavati u drugu osobu, samo će u tom slučaju sazreti doživotni partnerski odnos. U protivnom slučaju, ako u kritičnoj situaciji kažemo da bismo to željeli izbjeći pa se rastanemo, onda gubimo stvarnu priliku koja se nalazi u zajedništvu muškarca i žene, a time i samu ljubav.
J. Ratzinger, "Bog i svijet"; razgovor s Peterom Seewaldom
Post je objavljen 14.02.2009. u 06:30 sati.