Proslavljajući trideset godina revolucije, Teheran je pozitivno odgovorio na poziv američkog predsjednika Obame da se u skoroj budućnosti obnovi dijalog između dugogodišnjih neprijatelja, ali i negdašnjih saveznika – Irana i Sjedinjenih Država.
I dok je predsjednik Ahmadinedžad izrazio spremnost na razgovore „u atmosferi ravnopravnosti i međusobnog poštovanja” tisuće sudionika proslave revolucije u Teheranu izvikivale su ono što izvikuju već trideset godina: “Smrt Americi”.
Milijardama puta izvikivana prijetnja smrću već je do te mjere devalvirala da ni radikalnom šefu islamske države ona nije prepreka da prihvati “fundamentalne” promjene u odnosima jedne regionalne i jedne globalne sile.
Iran je još u Šahovo vrijeme – uz punu pomoć Zapada - počeo gradnju nuklearke u Busheru i taj se nuklearni program nastavlja već 35 godina. Pomalo je naivno očekivati da će se Iranci odreći desetljećima dugih ulaganja u nuklearni program.
Ono što se pak može očekivati je da se - nakon obnove minimuma korektnih odnosa, a zatim i postupne obnove suradnje u obostranom interesu – dvije zemlje, negdašnje saveznice, nađu na istoj strani izgradnje regionalnog, a time i svjetskog mira. U takvom ozračju će se moći razgovarati – kad za to dođe vrijeme – i o nuklearnom program Irana.
Hoće li doći do zaokreta u američko-iranskim odnosima? Na ovo pitanje možete i vi odgovoriti sudjelujući u anketi na našem web sajtu www.GlasAmerike.com.
Post je objavljen 10.02.2009. u 21:43 sati.