u našoj povisti bilo je čudo sveti ljudi kojizi se valja sićat i njijovu se zagovoru uticat. ali blaženi alojzije će na poseban način ostat živit u srcu rvackog katoličkog čovika.
isto ka šta je naš junak marko neustrašivo juriša na vidljivog dušmana i moć mu lomijo, tako je i blaženik koga danas slavimo, juriša na nevidljivu dušmansku artiljeriju koja se onomad sručila na crikvu u rvata sa ciljon da je odvoji od petrove stolice, a stime i od sebe same.
koja bi nas propast samo snašla da naš blaženik nije bijo izabranik božji da tute u svetoj zemlji rvackoj "vragu silu svu slomi" i svoje stado rvacko od čopora vučjeg sačuva.
kolike bi ovce bile izgubljene da je nečastivi uspijo ostvarit svoj zli naum!?