U mijenama svijeta prividi se množe,
stranputice rastu, blistavila mame,
pošli smo za njima, oprosti nam Bože,
lažna nas je svjetlost dovela do tame.
Ali sami nismo, prati nas i sluša,
međugorsko svjetlo, pjesma naših duša.
Vraćamo se Majko, primi nas u krilo,
lutali smo dugo, hladno nam je bilo;
ozebla su srca, mrkla noć se hvata,
dječica te zovu, otvori nam vrata.
Pričini se lažju od istine štite,
odijeva se srce u taštine ruho,
tijelo se i misli samoljubljem kite,
raskošnim za oko, ugodnim za uho.
Obucimo duše u Gospine riječi,
Međugorje uči, oprašta i liječi.