Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/whatever

Marketing

Spiza u Amerike

Kao uvod u ovu štoriju, počet ćemo sa predrasudama. Svi ih, naravno, imamo, a prema Americi i Amerikancima možda i najviše. A kako i nećemo kad njihova kultura, filmovi, glazba i sve ostalo je sveprisutno po cijelom svijetu. I onda svi složimo u glavi sliku kako izgleda ta Amerika i Amerikanci. Što se mene tiče, otkad sam došao tu, većina klišeja i predodžbi o Americi se pokazala dobrim dijelom točna. Zapravo, kao da sam ušao u onaj tipični američki tinejdžerski film koji se prikazuju nedjeljom popodne. Od izgleda kuća sa garažom ispred koje je pick-up truck i mali koš na kojem otac i sin veselo igraju košarku, preko ljudi s kaubojskim šeširima i čizmama koji se voze u ogromnim autima, studentice-plavuše kojima je vrhunac karijere bit cheerleaderica pa do štrebera koji se ističu na predavanjima jer sanjaju jednog dana zasjesti u Zapadno krilo Bijele kuće. Svega toga ima i nije rijetka pojava.

Jedna od uobičajenijih predrasuda je da Amerikanci puno jedu i to lošeg junk-fooda i da su zato u većem postotku pretili. Točno, ne baš u postocima koje mi zamišljamo, ali točno. Kad ovdje vidite debelu osobu, velika većina naših ljudi koji se smatraju debelima bi ih mogli uslikati i zahvaljivati bogu svaki dan prije spavanja što nisu TAKO debeli. Jer ovdje kad je netko overweight iliti obese, to je nešto posebno. To nije ona debljina malo visi škemba preko struka ili je malo veća guzica, nego to već poprima razmjere gubljenja bilo kakvog oblika ljudske tjelesne građe. Ali kako Ameri poštuju sve manjine, pa tako i one koji su weight-challenged, u shopping centrima psotoje posebna motorizirana kolica za invalide, ali i za pretile. Jer ajde ti šetaj okolo po ogromnom centru, a da moraš vuć svojih 150 kila, onda lijepo sjedneš u mala kolica i bip, bip... voziš se u šoping. I to je normalno.

Jedan od razloga epidemije pretilosti, po mom mišljenju je, da Ameri uvijek nekog vraga cuclaju, a najčešće su to gazirana pića. Koje god auto pogledaš, tamo gdje je nama mijenjač brzina, njima je stalak za piće i u pravilu je tamo polalitrena čaša CocaCole sa slamkom, jel, da se može cuclat i u vožnji. Profesori nerijetko predaju na faksu imajući uz sebe polalitrene ili litrene termosice (s logom fakulteta) u kojima je doduše najčešće čaj ili kava, ali zna biti i Cola. Studenti također u lijepom broju pored sebe imaju svoje bočice sa logom faksa ili njihovog fraternitija ili sororitija. Kao da se boje da će dehidrirati ako pola sata ne piju nekog vraga. Voda se rijetko konzumira - jednom prilikom sam ja poslije kave, s aparata na faksu uzeo mineralnu vodu i kad sam išao platiti, postarija gospođa na blagajni mi je rekla da je to prva čaša vode koju je ikad prodala (trebala joj je koja minuta da nađe šifru u blagajni).

Prevladavajući okus hrane je sladak. I ono što bi kod nas po definiciji trebalo biti slano, oni to nekako uspiju zasladiti, od salate, kruha, peciva... Uz glavna jela u pravilu uvijek ide nekakav umak, pogađate, slatki. Joj, da mi je pojest burek, slanac, ili barem salatu da nije zaslađena :) Juhe su opet većinom slatke, a na stolovima se ne nudi sol kao začin, iako sumnjam da ima soli koja bi ugušila taj slador, ali nađe se tu i tamo mjesta gdje ima salad bar pa stigneš napraviti sebi salatu po guštu dok je ne zaslade.

Fast-food je naravno sveprisutan, a od toga kod nas imamo mislim samo McDonalds i Subway. Na tu foru ih ima još na desetine, Wendy's, Denny's, BurgerKing, TacoBell, Grill-a-Chicken itd... Prilično su posjećeni i nekako mi je najtužnije baš u tim "restoranima" vidjeti bizarno pretile ljude kako se dave u tim hamburgerima i masnim krumpirićima...
Photobucket

Sve to skupa ne znači da se tu ne može jesti dobro, dapače. Čak i u ovoj mojoj pripizdini gornjoj postoje i normalni restorani sa vrlo ukusnom hranom, pa meksički, kineski, grčki, tajlandski i bog te pita čiji sve ne restorani, čak i jedan koji se zove mediteranski (morat ću otić na srdelice ako imaju :). Ali tu je hrana malo skuplja pa za ručak treba keširati i do 15-20 dolara, u onima koji su baš fensi-šmensi i puno više. Što nas dovodi do zaključka da, paradoksalno, sirotinja u Americi nije mršava i izgladnjela, nego debela zbog smeća koje redovito jede za male pare.

Hrana se može kupiti i u velikim dućanima i prilično je jeftina, posebno ako se uzimaju jumbo-mega-obiteljska pakiranja, koja su često i jedina koja se nude. Nema tu ja bih jedan jogurt, ili 8 ili ništa :)) Ponekad me baš snervaju ta mega pakiranja, koji će mi 7 litara mlijeka (2 galona), oću pola litre za kavu... Oćeš k! Eno mi sad tamo stoji još 5 litara, valjda ću popit u misec dana. :)

Za svakodnevnu prehranu našao sam blizu kuće dobru pizzeriju sa pizzama, sendvičima, pašton, salatama tako da ide nekako. Iako ne znam kako ću još tri mjeseca bez ćevapa no

Post je objavljen 06.02.2009. u 06:40 sati.