(pouka: pripremati se za vječnost, kao i za dalek put)
Neki je kralj imao dvorsku ludu kako je i bio običaj u ono vrijeme. Taj lakrdijaš je po cijele dane izmišljao nove šale i zabavljao sve na dvoru.
Jednog dana kralj mu povjeri svoje žezlo govoreći: "Uzmi ga i drži sve dok ne nađeš nekoga tko bi bio veća luda od tebe, njemu ga možeš pokloniti."
Nekoliko godina kasnije kralj se teško razbolio. Vidjevši da mu se život bliži kraju, pozvao je dvorsku ludu i rekao mu: "Odlazim na dalek put."
"A kad se vraćaš? Za mjesec dana?"
"Ne vraćam se više nikada."
"A koje si pr ipreme obavio za tako dalek put?"
"Nikakve!" - odvrati tužno kralj.
"Odlaziš zauvijek, a uopće se nisi spremio? Evo ti žezlo: našao sam luđega od sebe!"
Ima mnogo ljudi koji se ne spremaju za "veliki odlazak". Zbog toga su tada ispunjeni posebno mučnom tjeskobom.
"Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!" (Mt 25, 13)
Pripremaš li se ti?
Post je objavljen 05.02.2009. u 14:55 sati.