Što svaki pojedinac na ovome svijetu predstavlja? Neku ravnotežu među ostalim ljudima? Ima li neku funkciju, zašto mu je podaren život, kakvi su životni putovi i interesi – ma koja je istinska zadaća ljudskog bića na ovom okrutnom svijetu?
Dosta sam pisao o tome, kakvih ljudi ima među nama. Kako su cinični, nepromišljeni, posesivni, odvratni, neuračunljivi i dvolični. I svatko će tako reći za osobu koja mu u životu ništa ne predstavlja. A koliko je tek fascinantno kada zapravo krenemo od sebe. Svoje ličnosti, svoje karakternosti, svojih postupaka… Dali sebe vidimo u pokojem od prije spomenutih epiteta? Možda i ne, možda se nitko takvim se smatra. Jer nitko nema petlje tako što sebi priznati. Ali trebali bi, trebali bi malo pogledati svoje postupke, svoju prošlost
(i suočiti se sa stvarnošću, a ne zavlačiti i muljati sebe i sve oko sebe Jer prvenstveno ne zaslužuju to ljudi oko nas). Ooo da definitivno bi trebali. A tek tada krojiti slike i vizije drugih ljudi. Dakle počnimo od samih sebe. Pa kada se pokažemo svijetu kao dobra i zrela osoba, možemo se upuštati u tuđe živote i životne odluke, ponašanja i postupaka ostalih pojedinaca! Svi se mi želimo predstaviti u najboljem svijetlu ljudima kojima smo okruženi. Dali je to ispravno, dali je to cijena prijateljstva i ljubavi ako smo i sami svjesni da nismo ni izbliza takva osoba, takav karakter! Mnogi govore kako život ima ružne i gorke strane, a dobre rijetko kada gledamo. Zapravo kada sjedneš i razmisliš shvatiš koliko malo, gotovo da i nema dobrog čovjeka, dobre duše. A kada upoznaš takvu osobu, koja nema što ne bi dala za tebe! Koja ti se 110% posveti, prepusti, sve ti pokloni, što zaslužuješ pa čak i ono što ne zaslužuješ! Kada ti vjeruje, a ti to povjerenje izigraš, jednostavno se prepustiš onom lošem, začaranom krugu koji se nalazi u svima nama. Nesvjesno počinješ raditi grešku za greškom, ne želiš, a udaljavaš dragu osobu od sebe. Počinješ li tada shvaćati koliko si nemoguće plitka osoba. Kako ne zaslužuješ ni zrno od onoga što ti je ponuđeno i dano. Kada nekoga toliko izigraš, postanu ti svi krivi nitko ti više ne odgovara. Uporno tražiš krivca, a ne možeš ga naći, jer isti taj i jedini krivac leži duboko u nama. Shvaćaš li tada što imaš danonoćno kraj sebe. Kakve osjećaje gaji ta osoba za tebe. Svi će se složiti da svatko zaslužuje onu famoznu drugu priliku. Ali zavrjeđujemo li pak treću, četvrtu… -Pa čak kada se pruži i ta četvrta prilika, hoćemo li znati napokon naučiti lekciju i znati ne kockati se tuđim osjećajima. Jer isto tako nitko ne bi želio da se netko tako poigra našim osjećajima. Ma da to ponekad zbilja zaslužujemo. Ili treba osobu jednostavno otpisati iz života, ponašati se prema njoj kao prema najobičnijem zidu? Ostati đubre do kraja…! Ili se još izdignuti iznad svih i u nadi očekivati i vjerovati u bolje sutra. Dati možda i tu ne zasluženu priliku, kako bi se stvari popravile i izjednačile! Kada uvidiš da je ista ta nepromišljena osoba s početka priče, napokon shvatila što čini, gdje griješi, i svom silom želi izbjeći sve sukobe, nesuglasice i nastaviti živjeti u idili! Znam samo da su nada, vjera i dobar ukus recept za dobar, realan, i učinkovit odnos. Naravno ako je sve iskreno, iz srca, rečeno i napravljeno! E sada ostaje pitanje kako živi, kako se osjeća i nosi sa svime time povrijeđena i izigrana strana. Kako je njoj? Da nakon svega slegne ramenima, prepusti se osjećajima i kaže; bit će bolje....Kada shvatiš da imaš nekoga tko toliko te voli i tko više vjeruje u tebe nego mi sami! To svakako ukazuje koliko bi se trebali promjeniti, jer kada vidiš da se toliko vjeruje u tebe a i sam znaš da to ne zaslužuješ... -Jednostavno, ljubav je jaka dimenzija naših malih života. I treba to poštivati i cijeniti. A kada napraviš nešto loše, i shvatiš koliko si pogriješio. A želiš sve popraviti, onda za neke stvari moraš sam sebe prisiliti na temeljne promjene. Ma ukratko, ljubavne i prijateljske veze treba čuvati kao oko u glavi. I biti jako pametan i dva puta razmisliti prije svake riječi i svakoga djela. Da si više ne dopustiš kiks, i da ne povrijediš voljene i drage osobe. Jer danas-sutra nam se to moeže obiti o glavu. Zapravo životni ciklus, sve veze i odnosi su baš poput partije BELE. Igraj pošteno, poštuj pravila i sve će biti u najboljem redu! Jer kada jednom pogriješiš i pretjeraš možeš ono najmilije izgubiti za vjeke vjekova.
A opet vjerojatno se neke stvari zbilja moraju dogoditi, da se opametimo i shvatimo što smo imali, a opet izgubili! Onaj kome se to dogodi znat će poštivati i cjeniti sve što ima, i više takve greške ne dovoditi, pa čak ni u pitanje, a kamoli stavljati na kocku.........
Ponavljam, krenimo svi od samoga sebe!
Post je objavljen 05.02.2009. u 13:18 sati.