Huh...
Huh...
H faking uh...
Danas smo prvi put upoznali novu profu iz kemije. Nažalost, naš briljantan razred morao je napravit sranje.
Bilo je to pod odmorom, prije kemije. Čim sam ju vidjela, znala sam da će bit problema s njom. Stajala je ispred vrata s imennikom u rukama. Imala je dugu, čupavu, svijetlu kosu i smeđe oči. Bila je poprilično niska. Kao i inače, pohitali smo prema ulazu, kad nas je odlučno zaustavila, rekavši:"Prema pravilu bontona, vi nesmijete ući u učionicu dok razred koji je prije bio unutra ne izađe." Dobro, pomislila sam. Tako je kod svih profesora.
Pričalo se po školi da je najstroža učiteljica u školi. Strožija od Vursterice.
Pod odmorom je tek započela nevolja. Na ploči pisala je titula i ime i prezime nove profesorice. Sad slijedi učinjeno sranje. Neimenovani je njezinu titulu, dipl. ing. prof., zamijenio sa "dipl. ing. strip.", a prezime (koje za moju osobnu zaštitu mora ostati neotkriveno) izmjenio tako da slova u sredini tvore riječ "Jebač". Naravno da se nitko od genijalaca nije sjetio pobrisati "remekdjelo".
Čim je ušla u razred, mislila sam da će početi vrištati, derati se na nas, zapisati nas, možda se i rasplakati... Ali, ništa se od toga nije dogodilo. Mirno je sjela na stolicu, izvadila mobitel, i u tišini slikala umotvorinu na ploči.
Zbunjeno sam ju promatrala. Emocije joj se nisu vidjele na licu, bilo je kao od kamena. Blagim ali hladnim glasom upitala nas je:"Imate li predstavnika razreda?" Borna se, u početku oklijevajući, ustao i rekao:"Taj sam. Zovem se Borna." "Dobro, Borna" - rekavši blagim glasom - "Imaš li mi što za reći?" Podignula je obrve i nastavila gledati u njega. "Ispričavam se u ime cijelog razreda." - rekao je drhtavim glasom.
"Sad se okreni prema razredu. Da, prema njima" - Zapovjedila mu je pokazivajući na nas - "Imaš li im štogod za reći?"
"Mislim da je ovo bilo jako bezobrazno." - rekao je. "U redu, Borna. Možeš sjesti." - podigla je prst i spustila ga prema dolje.
"Koja je bila zadnja nastavna jedinica koju ste učili?" - upitala nas je i izvila usne u nešto što bi trebalo predstavljati osmijeh.
"Vo-vodu." - promucala je Janja.
Sa "osmijehom" na licu, podigavši prst, prizvala je Janju da se ustane. - "Što ste učili o vodi?" - s onim iritantnim smješkom na licu blago ju je upitala.
"Svojstva vode, agregacijska stanja vode... uh... aaa... vrste voda...aaa..."
"Dobro Janja, sjedni" - hladno je rekla i otvorila sljedeću stranicu imenika- "Dominik?"
Dok je ona tako vrtila po imeniku i prozivala, proučavala sam joj lice. NIje bilo moguće da netko koji je doživio ovako ponižavajuće iskustvo ne može imati barem tračak emocija na licu. Ali eto, nema... Je li moguće da ova žena ima kameno srce? Hm...
Moj razmišljanje prekinula je nagla zvonjava.
"Ne izlazite van dok vam ja ne kažem!" - zaderala se da nadglasa zvonjavu.
Nakon što nam je čupavo visočanstvo dopustilo da izađemo iz učionice, odjurili smo u drugu učionicu i dijelili dojmove.
"Strašna je!!!" - uzbuđeno je rekla Anamarija - "Nije strašna, samo se pravi facom da nas zaplaši:" - smireno sam ju poklopila- "Ja je se ne bojim. Drago volje bi joj se suprotstavila, da mi nije stalo do ocjena. Šta će mi napravit? Uspavat me naštrebanim pravilima bontona?" - pogledala sam ju i podigla obrve - "Jedino što me brine je ako napravimo još jedno sranje," - rekla sam, sve ih prostrijeljavši pogledom - "da će Staklenac saznati i onda ćemo gadno najebat. Svi smo mi u paketu." - uzdahnula sam raspremajući torbu.
Čekam taj sudbonosni dan, petak. Slijedeći sat kemije. Sve se bojim da ćemo se moć pozdravit s maturalcem ako nam razrednik sazna za ovo... "Svi ste vi u paketu." - kako bi on govorio.
Nova profesorica me malo podsijećala na zlu blizanku profesorice iz geografije. Obje su bile mlade i nikad se nisu živcirale. Samo što je lice profesorice iz geografije uvijek bilo nekako drago, a lice ove nove profesorice podsjećalo me na lice mramornog kipa.
Post je objavljen 04.02.2009. u 19:20 sati.