Mnoge sam noći suzama
okupala
nad sudbom svojom gorko
plakala
da sam drukčija kao dijete sam
shvatila
i zbog toga dugo u srcu
patila
jednog sam dana o hvala
Bogu
spoznala da dalje tako
ne mogu
te mi večeri Gospod
posla'
Anđela svoga kao
gosta
on mi poruku donese
s neba
da radost u srcu nositi
treba
gurnuti tugu nekud u
stranu
ne misliti više na svoju
manu
Svatko misli da nešto mu
smeta
tako je to od postanka
svijeta
ne treba zato tužan
biti
niti zbog toga suze
liti
ti možeš misliti hodati i
gledati
nemaš se zašto tuzi
predati
da si drukčija tko reći
smije
kad u tvom srcu život
vrije
smiješ se uvijek iskreno i
glasno
a ljubiš postojano nježno i
strasno
papir i pero u tvojoj
ruci
nekad su melem tuđoj
muci
jer dok stihove nježne
pišeš
možda nečije suze
brišeš
O Bože blagi tebi
hvala
što se ipak nisam
predala
nego se sada radujem
životu
umjesto mane vidim
ljepotu
zahvaljujem ti Bože dok se
molim
što život svoj sad jako
volim
Post je objavljen 04.02.2009. u 07:26 sati.