Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/whatever

Marketing

Oluja stoljeća

Kako bolje započeti priču o ledenoj oluji nego da vam približim američku opću fasciniranost ledom kao pojavom. Naime, u svim ugostiteljskim objektima, u svako piće, u svako doba godine, kao zadanu vrijednost (da ne kažem po difoltu) dobit ćete hrpu leda. Ako ste baš zapeli da ne želite led, morate to jasno i glasno najaviti konobaru i podnijeti poneki čudan pogled i blagu društvenu osudu. Na benzinskim stanicama i u supermarketima mogu se kupiti ogromne vreće leda (samo ne znam kako se to transportira bez da se otopi), a svaki aparat za prodaju pića ima tipku za led koji možete onda napuniti u plastičnu čašu i dodati svoj omiljeni napitak. Nerijetka pojava su i samostalni ledomati pored aparata za prodaju pića. Led je način života.

I kako to obično biva prema Murphyjevim zakonima, ja sam se našao u Arkansasu u vrijeme, kako ovdje kažu, najgore ledene oluje ikad. Samo ime ledena oluja (ice-storm) zvuči dramatično, i nije baš viđeno u našim krajevima, uglavnom to može izgledati ovako:

Photobucket

Poznavajući učinke tog leda, Ameri su već dan prije zatvorili škole i sveučilišta i davali preporuke da se ne izlazi nepotrebno iz kuće, a posebno vozačima. Na sam dan oluje, meni to nije izgledalo prestrašno, a kamoli da se događa nekakva najgora oluja ikad. Nije bilo prehladno, oko -2, i po zraku je prhutalo nešto između kiše i snijega. Zapravo, to je najbolje predočiti kao ogroman oblak ledene kiše koju vjetar prenosi preko nekog područja. izašao sam taj dan i u dućan (gdje su Ameri kupovali ko da se bliži sudnji dan) i činilo mi se da malo pretjeruju sa tim svojim disasterima. Međutim, učinci su bili vidljivi tek tijekom noći i sutradan. Sva ta ledena voda koja je kružila zrakom se zalijepila u vidu leda na sve što se ne miče. Naslage leda na svim objektima je bila i po prst do dva debela. Svakih pet minuta se izvana čuo zvuk lomljenja grana stabala koje nisu mogle izdržati sav taj led na sebi. Osim stabala popucali su i električni vodovi i stupovi pa je većina regije ostala bez struje, hvala bogu, ne i moj hotel. Grane stabala su padale po kućama i blokirale ceste, ljudi nisu imali struje pa su nahrupili u hotele koji obično imaju generatore, a otvorena su i skloništa u školama i dvoranama. Nažalost, od raznih posljedica oluje je osam ljudi i poginulo.

I tako, većina proteklog tjedna je prošla u raščišćavanju posljedica oluje i još danas nemaju svi struju i još su po skloništima i hotelima. ali najgore je prošlo i toplo se nadam da se do kraja zime neće više ponoviti. Ja sam tu oluju preživio u svom toplom hotelčiću, ne shvaćajući baš skroz koliko je gadno bilo ljudima naokolo. Još mi samo fali da uleti i nekakav uragan u ova četiri mjeseca dok sam tu. zubo

U sljedećem nastavku - Sveučilište Arkansas i američka prehrana... njami

Post je objavljen 03.02.2009. u 06:29 sati.