Marketing
Moje lamentacije
Ostala sam danas bez struje na sat i pol. Ne samo ja. Cijelo moje područje…a taman sam se smjestila za gledat tekmu. Kad odjednom – mrak…tišina…
I, zapravo, ovo pišem pod svjetlom svijeća…baš kao u neko staro doba (a kad dođe struja ću pretipkat 
)
Sjela sam na kauč i slušam tišinu. Čak ni vani nema zvukova.
Neminovno ponirem u najdublje predjele svoje duše, otvaram ladice svojih sjećanja. A to mi sada tako savršeno ne treba. Dovoljno je i ovo s čime se trenutno nosim…ne trebaju mi još i sjećanja. Ali ona ne pitaju. Dolaze i naviru sama.
Je li zbog tišine, mraka…ili zbog toga što je počela veljača? Da, veljača. Toliko je događanja u mom životu vezano upravo za ovaj mjesec. Pa čak i sam početak mojeg postojanja. Mnogi početci, ali i krajevi u mom životu događali su se upravo u veljači. Nekad sam je voljela. Puno važnih i lijepih datuma na okupu. Ali kad su krajevi nadmašili početke…danas…danas je zapravo ne podnosim.
Jedini zvuk koji sad čujem je tiktakanje svog neumornog sata na zidu (još jedan podsjetnik) koji svakom otkucanom sekundom podsjeća koliko sporo i polako može prolaziti vrijeme onda kad želiš da leti. Ali, ne, oduvijek je poznato da kazaljke sata dok se smijemo lete, a dok čekamo gmižu. Pa tako i sada. Čini mi se kao da nikada neće proći taj krug. Ta minuta.
Otvaram ladice svojih sjećanja i pospremam u njih bolne fotografije…želim je zatvoriti…potrpala sam sve u onu najdonju da mi je se više nikad ne da otvarati. Ali, previše je tih fotografija, a ladica je premala. Htjela sam je s nekim pospremiti, ali sada se samo još slika nagomilalo. A ne tako davno skinula sam svoj ručnik loših sjećanja, i gledala njega gdje drži novi, svježi, mirišljavi…ali zastao je na pola puta, a ja sam ostala stajati gola i mokra…i hladno mi je…užasno hladno…dok gledam kako ispušta ručnik iz ruke…
Ali samo korak me dijeli do tog ručnika…pa što je jedan korak? Krećem, podižem ga i zaogrćem se…sama…da mi opet bude toplo kao nekad… 
Napomena:
Molim cijenjene štioce da se ne traže u ovom u tekstu jer ovo uistinu jesu samo moje lamentacije kako i sam naslov kaže 
Post je objavljen 02.02.2009. u 03:28 sati.