10 do tri je iza ponoći.
Propada lagano snijeg i vjerujem da je svjetlo
u mojoj sobi trenutno jedino svjetlo u ulici.
Ne računajući uličnu rasvjetu, dakako.
Danas je dan kad sam prije 18 godina začeta.
Ono, 2.2.
I danas je dan kad Mu je istekla viza za Kanadu,
koja je planirana još prije dvije godine, prije no što
smo se upoznali, ili uopće znali jedno za drugo.
Drago mi je što sam ja od važnijih razloga neodlaska.
Nema više strepnje, iako je rekao da zapravo ne
ide i da me neće ostaviti ovdje. Vjerovala jesam, ali...
Tako sam smirena sada, tako jesam...
Sretno mu bilo danas pred ljudima onim koji će
odlučiti koliko zapravo zna o Colpitsovom ili
Hartleyevom oscilatoru, analognim sklopovima
ili nečemu sasvim desetom, meni nerazumljivom.
Ne brini, bit ću tu, kako god bilo.
Hoću, obećajem.
Ne spava sada. Ne spavam ni ja.
Zajedno smo budni,
svaki na svojoj strani uspavanog grada.
Pozdrav,
eMDe
Post je objavljen 02.02.2009. u 02:50 sati.