Kako li sam samo bijesna... Kao i svaka druga nepravda, nanesena meni osobno ili pak nekom drugome, i ova današnja me strašno razljutila.
Gledala sam, naime, završnu utakmicu svjetskog rukometnog prvenstva 2009. između reprezentacija Hrvatske i Francuske u Areni Zagreb. Mislim da sam dovoljno rekla.
Ne, nisam bijesna radi loše igre hrvatskih reprezentativaca (iako sam ih posljednjih dana viđala i u boljim izdanjima) već nekorektnih (čitaj: nepravednih) odluka danskih sudaca. Ako itko ima boksačku vreću, smatrajte ovo oglasom u rubrici "Traži se". Može i najam, tek toliko da ispucam ovaj bijes i gorčinu.
Pedersen... asocira li ikoga osim mene ovo prezime na jednu lijepu domaću riječ kojom smo često znali počastiti Ćiru? E, ovaj prethodno spomenuti gospodin svakako zaslužuje tu titulu. Osobno nemam ništa protiv homoseksualaca, no riječ "peder" se u našem vokabularu toliko učestalo upotrebljava u negativnom kontekstu da naprosto ne mogu odoljeti a da je kao epitet ne dodijelim "časnom" (rezervnom) sucu i njegovom kolegi Olsenu. Iz koje pi*de materine su oni izašli!?
Nije uzalud osvojena medalja nazvana "srebrom zlatnog sjaja". Ne mogu tvrditi da je hrvatska rukometna reprezentacija bolja, no smatram da bi tek uz pravedno i korektno suđenje reprezentacija Francuske mogla pokazati svoju istinsku nadmoć. Ovako, sve što nam je ostalo jest osjećaj gorčine. Francuzi nisu igrali s reprezentacijom od 6+1 već 6+1+2 suca. Jednostavno. That's it. I još uvijek sam jednako bijesna. K'o Nives Drpić alias Celzijus (ili Celsius?) u svojoj pjesmi. I ne želim se skrivati iza lažnog "sportskog duha" i fraza poput "nismo mi izgubili zlato nego osvojili srebro". Bit ću obična i iskrena JA, primitivna i isfrustrirana, i reći da smo izgubili i da smo prevareni i pokradeni, možda ne za medalju, ali svakako za priliku. A mislim da smo barem priliku zaslužili.
Btw. postoji li mogućnost ulaganja žalbe na suđenje?
Bilo kako bilo, evo koji trenuci su me se osobito dojmili:
1. Šprem se valja po podu nakon zadobivenog udarca u međunožje, no "vrsni" danski sudački tandem to jednostavno ignorira i dozvoljava nastavak utakmice. I nikom ništa. Istina-i-Bog, nakon nekoliko njegovih uzastopnih udaraca u vratnicu, bilo je i vrijeme da ga se makne iz igre pa makar ga morali zviznuti u jaja. | ||
2. Balić se unosi u lice Karabatiću. Nakon nekoliko Karabatićevih udaraca dlanom odozdo u bradu upućenih našim igračima, s Balićem je relativno dobro i prošao - da sam mu se ja unijela u facu, vjerojatno ne bi ostalo samo na tome. S punim pravom je Balić popi*dio. | ||
3. Vori želi suca pogoditi loptom u glavu - ovdje naprosto moram citirati Dominikovića, s kojim se 100% slažem (koliko god to bilo nesportsko ponašanje): "Žao mi je što Vori nije pogodio onog suca, nego je samo fintirao, jer je to kreten i zaslužio" | ||
4. Mirko Alilović u jednom trenutku provale bijesa grabi okvir gola i trese ga iz sve snage - izgledalo je kao da će ga razvaliti. (E, baš tako se i ja trenutno osjećam.) | ||
5. Francuski reprezentativci zalijevaju hrvatske šampanjcem - ovo je ispalo sasvim simpatično, tim više što smo bili jedina ekipa bez boce šampanjca - Poljaci su slavili broncu, Francuzi zlato, a Hrvati su bili toliko razočarani i tužni im nije ni bilo do šampanjca. | ||
6. Posljednje ali najbolje od svega: završni veliki "vatromet" konfeta i balona u Areni Zagreb započinje (koje li simbolike) upravo u trenutku dok se dvoranom ori "Morska vila". Da li se radi samo o spletu okolnosti ili dobrom tajmingu... vjerojatno tako skoro nećemo otkriti, ali to više nije niti važno. |